Prva tri dana velikog posta su najteža, ali baš nakon toga kreću da se dešavaju značajne promjene u tijelu. Uskršnji post počeo je 23. februara i traje do 11. aprila, a prva nedjelja velikog posta naziva se Čista nedjelja.
Ona započinje takozvanim trimirjem, najstrožim periodom posta u pravoslavnoj tradiciji. Trimirje obuhvata prva tri dana Vaskršnjeg posta – ponedjeljak, utorak i srijedu – i prema monaškom tipiku podrazumijeva potpuno uzdržavanje od hrane i pića, dok se vjernicima koji ne mogu izdržati potpuni post preporučuje strogi post na vodi ili suhojedenje. Fokus je na molitvi, tišini i unutrašnjem miru, a fizička slabost posmatra se kao način jačanja duha i volje.
Ipak, osim duhovne dimenzije, trodnevni post ima i snažan fiziološki efekat na organizam. Kada se tri dana unosi samo voda, tijelo prolazi kroz niz precizno orkestriranih metaboličkih promjena koje utiču na hormone, energiju, ćelijsku obnovu i mentalno stanje.
Tokom prvog dana organizam troši zalihe glikogena – uskladištenog šećera u jetri i mišićima. U prvih 12 do 24 sata nivo šećera u krvi počinje da opada jer se rezerve postepeno prazne. Insulin, hormon koji reguliše šećer u krvi, naglo se smanjuje. Istovremeno raste nivo hormona rasta, koji pomaže očuvanju mišićne mase i podstiče korištenje masti kao izvora energije. Kako glikogen vezuje vodu, njegovim trošenjem dolazi i do brzog gubitka tečnosti, pa vaga već prvog dana može pokazati pad od pola do kilogram i po. Ovaj gubitak je uglavnom posljedica vode, a ne masnog tkiva.
Drugog dana tijelo ulazi u stanje nutritivne ketoze. Jetra počinje intenzivnije da pretvara masti u ketonska tijela, koja postaju alternativni izvor energije za mozak i ostale organe. Nivo ketona u krvi raste, a organizam se sve više oslanja na masne rezerve. Hormon rasta može porasti i do nekoliko puta u odnosu na početne vrijednosti, dok noradrenalin dodatno podstiče sagorijevanje masti. Zanimljivo je da mnogi ljudi upravo drugog dana prijavljuju smanjenje osjećaja gladi i stabilniju energiju. Mozak se prilagođava korištenju ketona, što može smanjiti potrebu za razgradnjom mišićnih proteina.
Trećeg dana nastupaju najdublje ćelijske promjene. Aktivira se proces autofagije – prirodni mehanizam “reciklaže” unutar ćelija. Tokom autofagije organizam razgrađuje oštećene proteine i dijelove ćelija te ih zamjenjuje novim, funkcionalnim strukturama. Ovaj proces povezuje se sa smanjenjem upalnih markera, boljom otpornošću ćelija na stres i potencijalnim dugoročnim zdravstvenim koristima. Istovremeno se nastavlja intenzivno sagorijevanje masti i proizvodnja ketona, dok bazalni metabolizam uglavnom ostaje stabilan ili se blago smanjuje.
- Istraživanja u posljednjim godinama dodatno su skrenula pažnju na efekte trodnevnog posta. Jedna velika studija objavljena 2024. godine u časopisu Nature Metabolism pratila je zdrave dobrovoljce tokom višednevnog posta na vodi i pokazala da se značajne promjene u proteinskim markerima dešavaju upravo nakon 72 sata. Zabilježene su promjene u hiljadama proteina povezanih sa metabolizmom, imunitetom i ćelijskim stresom, što ukazuje da organizam ulazi u duboku fazu adaptacije.
Potencijalne koristi trodnevnog posta uključuju poboljšanu osjetljivost na insulin, smanjenje jutarnjeg nivoa šećera u krvi i blagi pad krvnog pritiska kod određenih osoba. Takođe, dolazi do promjena u tjelesnom sastavu. Iako je veći dio početnog gubitka težine posljedica vode, dio otpada i na masno tkivo. Procjene pokazuju da kod trodnevnog posta realan gubitak masti obično iznosi manji dio ukupnog pada kilograma, ali se već tada pokreću procesi koji unapređuju efikasnost sagorijevanja masti.
Mentalni efekti su posebno zanimljivi. Mnogi ljudi opisuju pojačanu koncentraciju i osjećaj mentalne jasnoće tokom drugog i trećeg dana. Stabilno snabdijevanje mozga ketonima, smanjenje oscilacija šećera u krvi i moguće povećanje BDNF-a – proteina važnog za zdravlje neurona – mogu doprinijeti tom subjektivnom osjećaju bistrine.
Ipak, trodnevni post na vodi nije bez rizika. Postoje grupe ljudi kojima je ovakav režim strogo kontraindikovan: trudnice i dojilje, djeca i adolescenti, osobe sa dijabetesom tipa 1, uznapredovalim bolestima bubrega ili srca, kao i svi koji uzimaju terapiju bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Moguće komplikacije uključuju poremećaj elektrolita, dehidraciju, ortostatsku hipotenziju, pa čak i ozbiljan refeeding sindrom ukoliko se hrana naglo i neadekvatno ponovo uvede.
Zato je ključno pažljivo pratiti signale organizma. Izražena vrtoglavica, bol u grudima, nepravilni otkucaji srca, konfuzija ili uporni gastrointestinalni simptomi zahtijevaju hitan prekid posta i medicinsku procjenu. Čak i kod zdravih osoba, produženi post predstavlja fiziološki stres, pa je umjerenost i oprez neophodan.
Važno je naglasiti da duhovni smisao trimirja nije takmičenje u izdržljivosti, već unutrašnje pročišćenje i disciplina. Fizičke promjene koje nastaju tokom tri dana bez hrane mogu biti snažne i potencijalno korisne, ali nisu univerzalno bezbjedne niti pogodne za svakoga. Post, posebno strogi post na vodi, treba posmatrati kao ozbiljnu odluku koja zahtijeva odgovornost prema sopstvenom zdravlju.
- Na kraju, prva tri dana velikog posta zaista jesu najizazovnija. Tijelo prolazi kroz tranziciju sa šećera na masti, aktiviraju se mehanizmi ćelijskog čišćenja, hormoni se prilagođavaju novom režimu, a um često postaje bistriji. Ipak, ravnoteža između duhovne prakse i fizičkog zdravlja mora ostati prioritet. Post može biti snažan alat samodiscipline i unutrašnje promjene, ali samo onda kada se sprovodi promišljeno, informisano i, po potrebi, uz stručni nadzor.
