Danas vam pišemo o ženi čiji je život bio ispunjen tihim žrtvama, sve za obitelj, sve kako bi pružila ljubav i podršku svojoj djeci. Često je stavljala druge ispred sebe, prešućujući vlastite želje, potrebe i snove.
I tako su godine prolazile, a ona se osjećala sve više pomalo izgubljeno, pomalo zaboravljeno, dok su se u njenom životu događale tihe promjene. Jednog jutra, kad je čula kako kćerka ulazi u sobu s riječima koje su joj slomile srce, njezin svijet se okrenuo naopačke. Rečeno joj je da je došlo vrijeme da spakira najpotrebnije stvari jer čeka putovanje. U tom trenutku, sve što je osjećala bilo je strah.
Srce joj je bilo ispunjeno brigom, jer je pomislila da je možda postala teret svojoj obitelji, da je više nije potrebna, da je šalju u neku ustanovu. Osjećala se kao da je došla do kraja svog puta. S rukama koje su se tresle, počela je pakirati kofer, svaki predmet u njemu postajao je simbol nečega dragog, nečega što je bilo puno njezinih uspomena. Fotografije njezine djece iz djetinjstva, crteži koje je kćerka s ljubavlju slagala na frižider, haljina koja je nosila miris prošlih ljeta, sve to bio je podsjetnik na djetinjstvo, ljubav, sreću, ali i na sve ono što su godine odnijele.
Kao da je svaki predmet postao težak, jer je znao da je to posljednji put kad će biti u njezinoj ruci, posljednji put kad će se sjećati tih trenutaka. Zaključala je vrata starog doma, suočena s činjenicom da je možda napušta zauvijek, posljednji put pogledala vrt s ružama koje je godinama njegovala, stablo koje je posadila zajedno sa suprugom, a koje je sada bilo simbol njihove ljubavi i obiteljskog života.
- Putovanje automobilom bilo je tiho, ispunjeno tišinom koja je odzvanjala u njenoj duši. Svaka minuta bila je borba u njezinom umu. Pitanja o vlastitoj vrijednosti, strah od usamljenosti, osjećaj izdaje, sve to se borilo za prostor u njenoj glavi. Nisu mogli razgovarati, jer su svi ti strahovi bili previše teški za izgovoriti. Svaka kilometraža, svaki kilometar koji su prošli činili su da je osjećala još veći pritisak na svojim ramenima.
Kada su konačno stigli na odredište, očekivala je hladnu, sterilnu zgradu, možda čak i bolnički hodnik, nešto što bi samo dodatno pojačalo njezine strahove. Međutim, umjesto toga, pred njom je stajala topla kuća u pastelnim bojama, sa prozorima u plavoj boji, cvjetnim lejama i širokom tremom. I dok je gledala u taj prizor, shvatila je da su je doveli na mjesto koje nije bilo samo novo, nego je bilo ispunjeno ljubavlju i pažnjom. Kuća je bila smještena u zajednici starijih osoba, gdje su svi imali svoje mjesto i svoj talent koji su mogli dijeliti. Netko je pleo, netko je čitao poeziju, a netko je dijelio recepte.
Unutra je sve bilo uređeno s posebnom pažnjom. Nije bilo stepenica, a hodnici su bili svijetli, široki i pristupačni, baš onako kako je ona uvijek sanjala. U dvorištu je bio mali povrtnjak, njezina stara strast, nešto na čemu je odrasla, čime se bavila dok su djeca bila mala. A u šupi, koja je bila prava oaza, nalazio se slikarski atelje — platno, štafelaj, četkice i boje u svim nijansama. Sjetila se svojih snova iz mladosti, o tome kako je oduvijek željela slikati, ali život je uvijek imao druge planove. Sada je sve to postalo stvarnost, a ljubav njezine kćeri, koja je godinama bilježila njezine priče, o iseljavanju, borbi, majčinstvu, bila je temelj za to. Te priče su postale knjiga, koja je postigla uspjeh i omogućila im da kupe ovaj dom.
Ovo nije bila ustanova, ovo nije bio dom za stare osobe kakav je ona zamišljala. Ovo je bio prostor dostojanstva, pripadnosti, zajedništva i međusobnog poštovanja. Nije bila izolirana, nego je bila okružena s ljudima koji su dijelili iste ili slične sudbine, a svaki od njih imao je svoju jedinstvenu priču i talent. Nije bila samo osoba koja je stigla u zlatne godine života, ona je bila dio zajednice koja je vrijedna i važna, i u kojoj su svi imali svoje mjesto.
I tako je žena koja je cijeli život žrtvovala za obitelj, došla do trenutka kada je, na svoj način, napokon našla svoje mjesto u svijetu. Kuća, koja je bila simbol ljubavi i pažnje, postala je njezin novi dom, mjesto gdje je ponovno pronašla sebe, svoju vrijednost, svoj prostor i ljubav koja joj je bila potrebna.
