Danas vam pišemo o tome kako čuvam češnjak godinama, bez da se isušuje ili truli. Ovaj moj način čuvanja češnjaka postao je pravo otkriće, jer godinama imam svjež i mirisan češnjak, kao da je tek ubrat. Ako ste se ikada pitali kako to postići, evo mog načina koji mi se pokazao kao najbolji.
Za početak, važno je naglasiti da je kvalitetan češnjak ključ za dugotrajno čuvanje. Bez obzira koliko mi truda uložili, loš češnjak se brzo kvari i ne može se spasiti. Zato biram samo svježi češnjak, zdrav i čvrst, sa neoštećenim koricama. Najbolje je uzeti češnjak koji je sazrio u posljednjih nekoliko mjeseci, jer je tada najjači i najkvalitetniji.
Jednom kada imam dobar češnjak, slijedi najvažniji korak – čišćenje i priprema za čuvanje. Uvijek ostavim korice netaknute. Nikada ga ne ljuštim prije nego što ga spremim na čuvanje, jer su korice te koje ga štite od vanjskih utjecaja. Ako bih ga ljuštila, brže bi se osušio i izgubio na kvaliteti. Osim toga, bolje je da češnjak ostane u svom prirodnom obliku, jer tako bolje zadržava vlagu.
Nakon toga, češnjak spremam u suho, tamno i hladno mjesto. U mojoj kući to je obično neki ormarić u kuhinji, daleko od sunčeve svjetlosti. Sunce može ubrzati proces propadanja, pa je tamno mjesto ključno za njegovu dugovječnost. Takođe, češnjak volim čuvati na dobro prozračenom mjestu. Moguće je da se češnjak počne kvariti ako zrak ne može slobodno cirkulirati oko njega. Zbog toga, češnjak uvijek stavljam u pletenu košaru ili mrežaste vrećice, jer omogućuju cirkulaciju zraka, što je jako bitno.
Drugi način na koji čuvam češnjak je korištenje staklenih tegli. Naime, volim staviti češnjak u staklene tegle koje zatvorim poklopcem, ali tako da ostavim mali otvor za zrak. Čuvanje češnjaka u staklenkama nije samo praktično, već i estetski vrlo lijepo. Možete vidjeti svježinu svakog češnja, a uz to imate stalno pri ruci i mogućnost da ga iskoristite kad god vam zatreba.
Kada pričamo o vremenu čuvanja, s ovakvim metodama, češnjak može ostati svjež i do šest mjeseci, a ponekad i duže, pod uvjetom da se pravilno čuva. Uvijek provjeravam stanje češnjaka nekoliko puta mjesečno, kako bih bila sigurna da ne počinje truliti. Ako se nađe jedan loš češnjak, odmah ga izbacim, jer može uzrokovati kvarenje ostatka.
Osim ovih osnovnih metoda, postoji još nekoliko trikova koje primjenjujem. Na primjer, češnjak volim čuvati u malim količinama, kako bi uvijek imao svježeg. Zbog toga, češnjak ne držim predugo na jednom mjestu. Svaki put kad uzmem češanj iz košare ili staklenke, na njegovo mjesto stavim novi, svježi, pa tako uvijek imam zalihu koja je spremna za upotrebu. Količine ne držim u velikim vrećicama ili kutijama jer to može dovesti do kondenzacije, a to može ubrzati proces truljenja.
Još jedan zanimljiv način na koji sam čuvala češnjak je sa sušenjem. Sušeni češnjak je sjajan način da ga sačuvam, jer se dugo može koristiti, a još uvijek zadržava svoj karakterističan miris i okus. Sušeni češnjak koristim u kuhinji kao začin, ili ga pomiješam sa soli za pripremu raznih jela. Ipak, kada sušim češnjak, uvijek pazim da ga ne izložim previše toplini, jer visoke temperature mogu uništiti njegove hranjive tvari i okus.
Jednom kada dođe zima, češnjak mi i dalje traje zahvaljujući ovim metodama. Mogu slobodno reći da nijedna od mojih zaliha češnjaka nije propala, niti se osušila, ni trula. Ponekad, tijekom zime, samo odem do svoje košare i iz nje izvadim cijeli češnjak, svjež i mirisan, kao da je tek ubrat.
Na kraju, što je najvažnije, moje iskustvo pokazalo je da je ključ u tome da budemo strpljivi i pažljivi. Ako pazite na češnjak, ispravno ga čuvate i redovito ga provjeravate, ostat će svjež i pun okusa godinama.
- Čuvanje češnjaka na ovaj način nije samo praktično, već je i pravi način da uvijek imate pri ruci ovaj izvanredni sastojak, koji može obogatiti svaki obrok i pružiti vam hranu bogatu okusom, čak i u najhladnijim mjesecima.
