Danas vam pisemo o fenomenu koji je oduvijek izazivao i strah i znatiželju, ali tek u novije vrijeme počeo da se smatra malo ozbiljnije . Naime , rijec je o snovima koji se gotovo redovno pojavljuju pred kraj života i koji, prema istraživanjima, imaju duboko emotivno značenje za one koji ih doživljavaju.
Još od davnina ljudi su prenosili priče o neobičnim snovima koji se javljaju u posljednjim mjesecima ili sedmicama života. U tim pričama često se spominju susreti s preminulim članovima porodice, davno izgubljenim prijateljima ili čak jasni osjećaji da se nešto veliko i konačno približava. Dugo su takva iskustva bila gurana u stranu, smatrana pukom maštom, strahom od smrti ili posljedicom teške bolesti i lijekova. Međutim, prije nešto više od deset godina, nauka je po prvi put odlučila da ovaj fenomen ozbiljno istraži.
Godine 2014. tim američkih istraživača sa Canisius College u New Yorku proveo je opsežno istraživanje na palijativnom odjeljenju, fokusirajući se na iskustva pacijenata koji su se nalazili u završnoj fazi života. U studiji je učestvovalo 66 teško bolesnih osoba, a rezultati su iznenadili čak i same naučnike. Pokazalo se da je velika većina ispitanika – čak devet od deset – doživljavala veoma slična iskustva, najčešće kroz snove, ali ponekad i u stanju polusna ili tihe budnosti.
Ti snovi nisu bili haotični niti zastrašujući, kako bi mnogi očekivali. Naprotiv, pacijenti su ih opisivali kao izuzetno jasne, smirene i emocionalno snažne. U njima su se često pojavljivale preminule osobe koje su im bile bliske: roditelji, supružnici, braća, sestre ili prijatelji. Ono što se posebno ponavljalo u svjedočenjima jeste osjećaj utjehe. Ljudi su govorili da su se nakon takvih snova budili mirniji, manje uplašeni i sa snažnim osjećajem da nisu sami.
Istraživači su ove pojave nazvali „proročkim snovima“, ne zato što oni tačno predviđaju trenutak smrti, već zato što se javljaju u jasnom vremenskom obrascu. Prema prikupljenim podacima, prvi takvi snovi najčešće su se pojavljivali osam do jedanaest sedmica prije smrti. Kako se kraj približavao, snovi su postajali sve učestaliji i intenzivniji. U posljednjim sedmicama života mnogi pacijenti su ih imali gotovo svakodnevno.
Zanimljivo je i to da pacijenti nisu ove snove doživljavali kao obične snove. Mnogi su naglašavali da su bili „stvarniji od stvarnosti“, sa jasnim licima, glasovima i emocijama. Neki su tvrdili da su u snu vodili smislene razgovore, dobijali riječi oproštaja ili poruke ohrabrenja. Upravo taj emotivni aspekt navodi istraživače na zaključak da ovi snovi imaju važnu psihološku funkciju.
- Stručnjaci smatraju da se u završnoj fazi života dešava svojevrsno emocionalno zatvaranje kruga. Um, suočen s neminovnošću, traži načine da ublaži strah, smanji bol i pripremi osobu na odlazak. Snovi u kojima se pojavljuju voljene osobe mogu pomoći da se smrt doživi ne kao nagli kraj, već kao prelazak u nešto poznato i manje zastrašujuće. Upravo zato mnogi pacijenti nakon ovih snova pokazuju manje anksioznosti i više unutrašnjeg mira.
Ono što je posebno važno jeste činjenica da istraživanje pokazuje kako ovi snovi nisu znak gubitka razuma, halucinacija ili psihičkog sloma. Naprotiv, oni se javljaju kod ljudi koji su svjesni, komunikativni i mentalno stabilni. To je važno i za porodice oboljelih, jer često ne znaju kako da protumače kada im voljena osoba kaže da je „sanjala mrtvu majku“ ili da je „pričala s nekim ko je davno umro“. Ova studija pruža objašnjenje koje umiruje i daje smisao takvim iskustvima.
Za bližnje, razumijevanje ovog fenomena može biti od velike pomoći. Umjesto straha, ovi snovi se mogu posmatrati kao dio prirodnog procesa oproštaja. Mnogi članovi porodice koji su učestvovali u razgovorima s istraživačima rekli su da su, nakon što su shvatili značenje ovih snova, i sami osjetili olakšanje. Vidjeti voljenu osobu mirniju i manje uplašenu u posljednjim danima života za njih je imalo neprocjenjivu vrijednost.
Na kraju, iako nauka još uvijek ne može dati konačne odgovore na sva pitanja o smrti i onome što joj prethodi, ovo istraživanje jasno pokazuje da snovi pred kraj života nisu rijetkost niti slučajnost. Oni su dio ljudskog iskustva, duboko ukorijenjeni u emocijama, sjećanjima i potrebom za smislom. U tom smislu, umiranje nije samo fizički proces, već i unutrašnje putovanje u kojem snovi imaju važnu, umirujuću ulogu – kako za one koji odlaze, tako i za one koji ostaju.
