U današnje vrijeme sve veći broj ljudi barem jednom u životu iskusi neobične zvukove u ušima koji se javljaju bez ikakvog vidljivog ili čujnog spoljašnjeg izvora.
To mogu biti zujanje, pištanje, šuštanje, brujanje ili čak pulsirajući zvukovi koji podsjećaju na otkucaje srca. Ova pojava poznata je pod nazivom tinitus i iako često nije opasna, može biti veoma neprijatna i uznemirujuća, naročito ako traje duže vrijeme. Mnogi ljudi se u početku zapitaju da li umišljaju ili je riječ o prolaznoj smetnji, ali istina je da tinitus pogađa milione ljudi širom svijeta i predstavlja jedan od češćih simptoma vezanih za slušni sistem.
Tinitus se definiše kao osjećaj zvuka koji ne dolazi iz okoline, već ga osoba sama percipira. Taj zvuk može biti prisutan u jednom uhu, u oba uha ili se može činiti kao da dolazi iz unutrašnjosti glave. Kod nekih ljudi javlja se povremeno i traje kratko, dok kod drugih može biti stalan i vremenom postati izraženiji. Jačina zvuka takođe varira – nekima je jedva primjetan, dok drugima može ozbiljno remetiti svakodnevni život. Važno je naglasiti da tinitus sam po sebi nije bolest, već simptom koji ukazuje na to da se u slušnom sistemu ili u organizmu dešava određena promjena.
Jedan od najčešćih uzroka tinitusa je gubitak sluha. Kako starimo ili ako smo dugo izloženi buci, sitne osjetljive dlačice u unutrašnjem uhu mogu se oštetiti. Te dlačice imaju ključnu ulogu u prenošenju zvučnih signala ka mozgu, a kada ne funkcionišu pravilno, mozak ponekad pokušava da „popuni prazninu“ stvarajući zvukove koji zapravo ne postoje. Upravo tada dolazi do pojave tinitusa. Osim starenja, dugotrajno slušanje glasne muzike, rad u bučnom okruženju ili često korišćenje slušalica na visokom nivou jačine zvuka mogu dovesti do sličnih problema.
Još jedan čest razlog za pojavu zujanja u ušima jeste nakupljanje ušnog voska. Iako ušni vosak ima zaštitnu funkciju, njegova prekomjerna količina može blokirati zvučni kanal ili iritirati bubnu opnu, što dovodi do osjećaja pritiska, slabijeg sluha i pojave neugodnih zvukova. Takođe, upale uha ili sinusa, kao i nakupljanje tečnosti u uhu, mogu poremetiti normalno provođenje zvuka i izazvati privremeni tinitus.
- Određeni lijekovi takođe mogu imati negativan uticaj na sluh. Postoje lijekovi koji se nazivaju ototoksičnim i koji, naročito ako se koriste duže vrijeme ili u većim dozama, mogu izazvati ili pogoršati tinitus. Pored toga, stres i anksioznost ne moraju biti direktan uzrok, ali mogu značajno pojačati intenzitet simptoma. Kada je osoba pod stresom, mozak postaje osjetljiviji na unutrašnje signale, pa zvukovi koji bi inače bili zanemareni postaju izraženiji i teže podnošljivi.
Postoje i rjeđi uzroci tinitusa, kao što su problemi sa viličnim zglobom, povišen krvni pritisak, povrede glave i vrata ili poremećaji cirkulacije. U zavisnosti od uzroka, razlikuju se i vrste tinitusa. Najčešći je subjektivni tinitus, koji može čuti samo osoba koja ga ima i najčešće je povezan sa oštećenjem sluha ili nervnih puteva. Rjeđi oblik je objektivni tinitus, koji u nekim slučajevima može čuti i ljekar tokom pregleda, a obično je povezan sa protokom krvi ili mišićnim kontrakcijama u blizini uha.
Iako tinitus u većini slučajeva nije opasan po život, ne treba ga olako shvatati. Dugotrajan i intenzivan tinitus može dovesti do problema sa spavanjem, poteškoća u koncentraciji, razdražljivosti, anksioznosti i emocionalnog iscrpljivanja. Zbog toga je važno obratiti pažnju na simptome i reagovati na vrijeme, čak i ako se u početku čine blagim.
Preporučuje se da se osoba javi ljekaru ukoliko zujanje ili pištanje u ušima traje duže od nekoliko dana, ako se javlja samo u jednom uhu, ako je praćeno gubitkom sluha, vrtoglavicom, glavoboljom ili problemima sa ravnotežom. Posebnu pažnju treba obratiti ako se tinitus pojavi nakon povrede glave ili ako ima pulsirajući karakter, u skladu sa otkucajima srca, jer to može ukazivati na stanje koje zahtijeva dodatnu dijagnostiku.
Dijagnoza tinitusa obično uključuje pregled ušiju, provjeru postojanja ušnog voska ili infekcije, analizu medicinske istorije i lijekova koje osoba koristi, kao i testove sluha. Cilj je pronaći uzrok i, ukoliko je moguće, direktno ga liječiti. Iako ne postoji jedinstven lijek koji u potpunosti uklanja tinitus, postoje brojni načini za ublažavanje simptoma. To može uključivati uklanjanje voska, liječenje infekcija, prilagođavanje terapije lijekovima, korišćenje slušnih aparata kod gubitka sluha, zvučnu terapiju, bijeli šum, kao i tehnike opuštanja i upravljanja stresom. Kod mnogih ljudi, s vremenom, mozak se prilagodi i tinitus postaje manje primjetan.
Prevencija ima veoma važnu ulogu. Zaštita sluha, izbjegavanje prekomjerne buke, korišćenje zaštitnih sredstava u bučnom okruženju, pravljenje pauza od glasnih zvukova, briga o stresu i kvalitetnom snu, kao i redovne kontrole sluha, mogu značajno smanjiti rizik od pojave tinitusa. Iako zujanje u ušima može biti neprijatno i uznemirujuće, ono često predstavlja signal da našem slušnom sistemu treba više pažnje. Pravovremena reakcija i razgovor sa zdravstvenim stručnjakom mogu značajno doprinijeti očuvanju sluha i kvalitetnijem životu.
