U danasnjem clanku cemo se osvrnuti na Tačno na Badnji dan preminuo je estradni frizer Matija Radulović u 43. godini života. Nedavno je sahranjen u Ćupriji, u krugu porodice i prijatelja.
Vijest o iznenadnoj smrti Matija Radulović duboko je potresla javnost, naročito estradnu i modnu scenu, budući da je bio poznat kao izuzetno talentovan i predan frizerski majstor koji je godinama gradio ime u Beogradu. Njegov salon bio je mjesto na koje su dolazile brojne poznate ličnosti, ali i obični ljudi koji su cijenili njegov profesionalizam, diskreciju i toplinu. Iako je spolja djelovalo da vodi uspješan i ispunjen život, iza zatvorenih vrata odvijala se teška i tiha borba o kojoj je malo ko znao.
Nekoliko sedmica nakon sahrane, javnost je ponovo potresena informacijom da se na društvenim mrežama pojavio oglas u kojem se rasprodaje kompletan inventar iz frizerskog salona koji je Matija držao u Beogradu.
Oglas se pojavio tačno 13. januara, a ubrzo je postalo poznato da iza njega stoji njegov otac, Rade Radulović, koji je odlučio da zatvori poglavlje koje mu je posebno bolno. Prodaja opreme, namještaja i materijala iz salona nije samo tehničko pitanje, već i emotivno izuzetno težak korak, jer svaki predmet podsjeća na sina, njegov trud i snove koje nije stigao da ostvari do kraja.
Rade Radulović je, govoreći o toj odluci, otvoreno priznao da mu ništa od toga ne pada lako. Ispričao je da je većinu stvari uspio da proda, često i po znatno nižim cijenama, samo da bi se što prije sve završilo. Među inventarom su bile i razne vrste kose koje je Matija nabavljao iz inostranstva, čak i iz Rusije, poznate po kvalitetu i visokoj cijeni. Sve je, kako kaže, dao upola cijene, jer mu je najvažnije bilo da se oslobodi tereta koji ga svakodnevno vraća u najteže trenutke. Pored poslovne opreme, ostala je i velika količina garderobe – jakne, košulje, desetine pari patika – stvari koje su nekada bile dio svakodnevnog života njegovog sina, a sada su nijemi svjedoci gubitka.
- Posebno potresan dio ispovijesti odnosi se na trenutak kada je Rade ušao u Matijin stan u Beogradu, nekoliko dana prije smrti. Kako je ispričao, nije bio upoznat sa stvarnim zdravstvenim stanjem svog sina, jer su mu, prema njegovim riječima, mnogi to prećutali. Kada je došao, zatekao je ženu koja je pomagala po kući i dobio uvjeravanja da je Matija dobro i da se samo odmara. Međutim, prizor koji ga je dočekao kada je otvorio vrata bio je šokantan i traumatičan. Njegov sin bio je izrazito mršav, iscrpljen do krajnjih granica, gotovo neprepoznatljiv. Taj trenutak mu se, kako kaže, urezao u pamćenje i zauvijek promijenio život.
U danima koji su uslijedili, stanje se rapidno pogoršavalo. Matija je teško disao, gubio je svijest i jedva je mogao da govori. Šestog januara, zabrinut i svjestan da se dešava nešto ozbiljno, Rade je pozvao rođaka i zamolio ga da hitno dođe. Pozvana je i hitna pomoć, koja je reagovala brzo, ali, nažalost, sudbina je bila neumoljiva. Matija je stavljen u sanitet, ali je preminuo na putu do bolnice. Taj gubitak desio se u tišini, bez pompe, ali s ogromnim bolom za porodicu.
Otac se posebno sjeća posljednjih trenutaka provedenih sa sinom. Ispričao je da ga je Matija tada uhvatio za ruku i zamolio da ga odvede u sobu. Smjestio ga je u položaj u kojem mu je bilo lakše, a u tom trenutku je, kako kaže, osjetio da se bliži kraj. Disanje je postajalo sve teže, riječi su nestajale, a pogled je lutao. Taj prizor za njega je bio dokaz da se njegov sin gasi pred njegovim očima, nemoćan da mu pomogne onako kako bi želio.
Nakon smrti, pojavila su se i dodatna pitanja i sumnje u vezi sa Matijinim liječenjem. Rade je otkrio da mu je sin ranije spominjao kako posjeduje snimke razgovora sa stomatološkim ordinacijama u kojima se liječio, tvrdeći da je bio nezadovoljan tretmanom i da je tražio povrat novca. Prema njegovim riječima, Matija je platio oko 10.000 eura, a vraćeno mu je svega 3.000. Postojale su i tvrdnje da su mu zdravstveni problemi objašnjavani čestim putovanjima avionom, što je on, navodno, smatrao neadekvatnim objašnjenjem. Zbog toga je već bio angažovao advokata i planirao tužbu, a otac je poručio da će, ukoliko bude potrebno, on nastaviti tu borbu čim stignu zvanični nalazi, za koje je rečeno da će biti gotovi tek za nekoliko mjeseci.
Na pitanje šta mu je sin posljednje rekao, Rade je odgovorio kratko, ali bolno. Nije bilo velikih riječi ni oproštaja. Samo obećanje da će mu reći istinu, koje nikada nije ispunjeno. Vjeruje da je Matija nešto krio, možda iz želje da zaštiti oca ili iz straha od suočavanja sa stvarnošću. Čak mu je i gazdarica stana rekla da je Matija stalno brinuo o njemu, dok je sebe potpuno zapostavljao.
- Na kraju, otac je potvrdio da je Matija u više navrata odbijao ljekarsku pomoć, iako je hitna dolazila. Smatra da je to možda bila ključna greška, jer vjeruje da bi, da je ranije pristao na liječenje, ishod mogao biti drugačiji. Posljednji dani bili su obilježeni jakim bolovima, nemogućnošću da jede ili guta, te potpunom iscrpljenošću. Uprkos svemu, Matija je do samog kraja pokušavao da umiri oca, govoreći mu da mu nije ništa, iako su noći bile ispunjene teškim jaucima. Ta tiha patnja ostavila je neizbrisiv trag i bol koji, kako Rade kaže, nikada neće nestati.
