U današnjem članku vam pišemo na temu snažne bure koja je ovih dana zahvatila makarsko područje. Pišem vam ovo kao netko tko je sve to promatrao iz svakodnevice, jednostavno i bez velikih riječi, onako kako se priča uz kavu ili šetnju rivom.
Od subote navečer priroda je odlučila pokazati svoju ozbiljniju stranu. Bura je stigla naglo i bez puno upozorenja, a onaj poznati zvuk vjetra koji reže zrak brzo je postao glavna tema razgovora među ljudima. Nije to bila obična bura na kakvu smo navikli, već ona koja te natjera da zatvoriš prozore, provjeriš rolete i još jednom pogledaš jesu li vrata dobro zaključana. Iako zasad nema većih šteta, osjeti se nemir u zraku jer ovakav vjetar uvijek nosi dozu neizvjesnosti.
Najviše se to osjetilo u prometu. Tko god je morao na put, zna koliko bura može zakomplicirati stvari. **Ceste su mjestimice bile neugodne za vožnju**, posebno za veća vozila, a vozači su morali biti dodatno oprezni. Nije bilo panike, ali se jasno vidjelo da se svi prilagođavaju uvjetima i voze sporije nego inače. Takvi trenuci nas uvijek podsjete koliko smo, unatoč modernoj tehnologiji, i dalje mali pred snagom prirode.
Poseban problem nastao je na moru. Trajektne linije prve osjete udar bure, i ovaj put nije bilo iznimke. Prekid linije prema Braču mnogima je poremetio planove bilo da su ljudi trebali na posao, u posjet obitelji ili su se jednostavno vraćali kući. Razgovori na rivi bili su puni uzdaha, ali i razumijevanja jer svi znamo da sigurnost mora biti na prvom mjestu. More pod burom izgleda lijepo, ali je varljivo i opasno.
Vjetar je puhao stalno, bez pauze. Prosječne brzine bile su dovoljno jake da se osjete na svakom koraku, a udarci koji su dosezali i do 90 kilometara na sat znali su iznenaditi čak i one navikle na ovakve uvjete. Hodanje uz more postalo je mali izazov, a kapa ili šal bez problema bi odletjeli ako nisi pazio. Takvi trenuci znaju biti i pomalo komični, ali samo dok sve ostaje bezopasno.
Ono što je ovu buru dodatno obilježilo bilo je naglo zahlađenje. Temperatura je pala brzo, gotovo preko noći, i zima se iznenada spustila s planine prema gradu. Najveće iznenađenje dočekalo nas je na Biokovu, gdje je snijeg prekrio južnu stranu planine. Prizor bijelih vrhova iznad mora uvijek izgleda nestvarno, kao da se radi o nekoj razglednici, a ne stvarnosti koju gledaš vlastitim očima.
Snijeg na planini donio je potpuno zimske uvjete na višim nadmorskim visinama. Planinari i ljubitelji prirode sada moraju biti posebno oprezni, jer se vrijeme u trenu može promijeniti. I dok dolje uz obalu bura nosi hladnoću i suhi zrak, gore vlada prava zima. Taj kontrast je nešto što ovo područje čini posebnim, ali i zahtjevnim za život.
U svakodnevici, ljudi su se brzo prilagodili. Toplije jakne ponovno su izašle iz ormara, kafići su spustili tende, a šetnje su postale kraće i brže. Razgovori o vremenu ponovno su postali glavna tema, jer nas ovakvi uvjeti nekako zbliže. Dijelimo informacije, pitamo jedni druge kakva je situacija na cesti ili moru i zajedno čekamo da se vjetar smiri.
Ono što mi je osobno najzanimljivije u svemu ovome jest koliko nas priroda podsjeti da usporimo. Kada bura zapuše, planovi se mijenjaju, žurba nestaje i ostaje samo prihvaćanje trenutka. Naučimo slušati vrijeme, a ne sat, i to je možda najvažnija lekcija koju ovakvi dani nose sa sobom.
Za sada ostaje nada da će se uvjeti postupno smirivati i da će se život vratiti u uobičajeni ritam. Do tada, preostaje nam topla jakna, malo strpljenja i pogled prema planini koja, prekrivena snijegom, tiho podsjeća koliko je priroda snažna i lijepa u isto vrijeme.
