Bio je jedan od prvih košarkaša s ovih prostora koji je otvorio vrata NBA lige i pokazao da talent s Balkana može uspjeti na najvećoj svjetskoj sceni. Vlade Divac izgradio je impresivnu sportsku karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama, ali njegov životni put nije se završio posljednjom utakmicom.
Naprotiv, tek tada započelo je jedno od najtežih i najzahtjevnijih poglavlja njegova života, obilježeno humanitarnim radom, osobnim gubicima i dubokim unutarnjim borbama.
Nakon povratka u domovinu, Divac je s suprugom osnovao **Zaklada Ana i Vlade Divac**, vođen željom da pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija. Njegov angažman brzo je postao prepoznat, ali je s vremenom donio i ozbiljne izazove. Tijekom godina humanitarnog rada suočio se s razočaranjima, nerazumijevanjem i situacijama koje su ostavile traga na njegovom psihičkom i fizičkom zdravlju. Iako je kao sportaš bio naviknut na pritisak i bol, život izvan parketa pokazao se daleko nepredvidivijim.
Jedno od iskustava koje je posebno obilježilo to razdoblje odnosilo se na sukob s kolegom s posla. Divac je u jednom trenutku pomogao nabaviti lijek za njegovo dijete, vjerujući da čini ispravnu stvar. Zahvalnost je u početku bila iskrena, ali se nekoliko mjeseci kasnije pretvorila u javni napad kroz tabloide. Razlog je bio novac koji, prema očekivanjima kolege, nije stigao iz zajedničkog projekta. **Osjećaj izdaje i javnog linča** duboko je pogodio Divca, koji je u tom trenutku već bio fizički iscrpljen.
Ubrzo nakon toga, njegovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo. Puknuo mu je čir, a bol je bila takva da ju je opisivao kao jednu od najtežih u životu. Krvarenje je trajalo danima, a liječnici su se borili da mu spase život, uz brojne transfuzije krvi. Iako je godinama pomicao granice izdržljivosti na terenu, ovaj put tijelo je jasno pokazalo da više ne može izdržati. Ironija sudbine bila je u tome što je, dok se oporavljao u bolnici, kontaktiran od organizacije za dobrovoljno davanje krvi, s molbom da se javi javnosti – upravo on, jedan od najčešćih davatelja krvi u Srbiji.
No, ono što je uslijedilo ostavilo je najdublji ožiljak. Dok se još nalazio u bolničkoj postelji, liječnica mu je, bez pripreme i riječi utjehe, priopćila vijest da mu je otac preminuo. Naj trenutak Divac je kasnije opisivao kao slom koji se ne može usporediti ni s jednom sportskom boli. Nije imao priliku oprostiti se, niti se psihički pripremiti za gubitak koji ga je zatekao potpuno nespremnog.
U danima koji su slijedili, niz teških događaja samo se nastavio. Prije očeva sprovoda zamolio je da još jednom vidi tijelo svog oca, tražeći od osoblja pogrebnog poduzeća da otvori lijes. U tom intimnom i bolnom trenutku primijetio je ženu predstavljenu kao novinarku kako pokušava fotografirati, što je dodatno produbilo osjećaj povrede i bespomoćnosti. Privatna tragedija pretvorila se u javni spektakl, protiv njegove volje.
Tjedan dana kasnije, dok se vraćao iz Prijepolja, gdje mu je majka još bila hospitalizirana, policija ga je zaustavila. Divac je bio iscrpljen, emocionalno slomljen i spreman platiti kaznu, samo da nastavi put. Međutim, policajac mu je naredio da ostavi automobil i nekoliko kilometara nastavi pješice. Bez rasprave, Divac je to učinio i čekao prijatelja da ga pokupi. Osjećaj poniženja u tom trenutku bio je snažniji od bijesa, jer je dolazio u razdoblju kada mu je život već bio u rasulu.
Nekoliko mjeseci kasnije, sudbina je učinila neočekivani krug. Pred Divcem se pojavio mladić s teško bolesnom majkom, moleći za pomoć u borbi protiv leukemije. Poznavao je mladića, ali tek kada je majka spomenula da joj je sin policajac, shvatio je da se radi o istom čovjeku koji ga je tada kaznio. U njemu se probudila gorčina, potisnuta bol i sjećanja na nepravdu, ali i svijest o vlastitim vrijednostima.
U tom trenutku Divac se našao pred teškim izborom – prepustiti se ogorčenju ili ostati vjeran sebi i svemu što je godinama gradio. Njegova priča nije samo priča o sportskim uspjesima, već o čovjeku koji je više puta bio slomljen, ali je svaki put tražio način da ne izgubi humanost. Upravo u tim trenucima, daleko od reflektora i sportskih dvorana, pokazala se prava snaga Vlade Divca.
