Smrt je stanje koje će osjeriti svako živo biće. Nikada ne možemo znati kada je taj trenutak iako postoje određeni znaci koji ukazuju na to da se bliži kraj.Danas vam pišemo o 6 znakova da je kraj blizu, a jedna medicinska sestra je otkrila šta se dešava sa tijelom u posljednjim trenucima života .
Tema je osjetljiva i zahtijeva mnogo razumijevanja, ali i znanja koje može pomoći ljudima da bolje shvate šta se događa kada je neko teško bolestan ili u završnoj fazi života. Cilj ovakvih objašnjenja nije da izazovu strah, već da pruži smireniju sliku procesa koji je prirodan i sastavni dio ljudskog postojanja.
Zdravstveni radnici, posebno medicinske sestre koje provode mnogo vremena kod pacijenata, često govore o promjenama koje se uočavaju kako se tijelo postepeno umara i smanjuje svoju aktivnost.
Prvi znak koji se najčešće primjećuje jeste promjena u disanju. Kako se tijelo umara, disanje postaje sporije, nepravilnije ili ponekad vrlo plitko. Ovo ne znači da osoba nužno trpi bol – u mnogim slučajevima zdravstveni tim obezbeđuje da pacijent bude u udobnijem stanju. Ove promjene su posljedica toga što tijelo više nema istu snagu kao ranije. Mnogi stručnjaci naglašavaju da disanje može izgledati drugačije, ali to ne znači da osoba oseća patnju.
Drugi znak odnosi se na povećan umor i potrebu za snom. Kako se organizam približava kraju, energija se prirodno smanjuje. Osoba može spavati mnogo više nego prije i često djelovati pospano ili teško budno. Ovo je normalan dio procesa i tijelo se na taj način štiti od dodatnog napora. Medicinske sestre često objašnjavaju porodicama da je ovo zapravo znak da tijelo funkcioniše prema vlastitim potrebama i da se svaka promjena odvija postepeno.
Treći znak je smanjen apetit. U završnim fazama života tijelo troši manje energije, pa mu treba i manje hrane. Ljudi često brinu kada njihov član porodice prestane jesti, ali stručnjaci naglašavaju da je to prirodno. Organizam više ne osjeća glad na isti način, a probavni sistem se usporava. Umjesto brige oko unosa hrane, važnije je da osoba bude hidrirana koliko joj to prija i da se osjeća udobno.
Četvrti znak su promjene u svijesti. Osoba može postati zbunjena, rijeđe komunicirati ili se povlačiti u tišinu. Ovo nije znak straha, već posljedica promjena u funkcionisanju mozga. Medicinske sestre koje godinama rade s pacijentima kažu da ljudi u tim trenucima često izgledaju mirnije nego što se drugima čini. Ponekad razgovaraju tiho, prizivaju uspomene ili jednostavno borave u svom unutrašnjem svijetu. Ove promjene mogu biti emotivne za porodicu, ali stručnjaci savjetuju blag pristup, nježan ton i mirno prisustvo.
Peti znak su promjene u temperaturi tijela i cirkulaciji. Ruke i noge mogu postati hladnije, a koža malo bljeđa ili tamnija. Ovo se dešava jer tijelo čuva energiju za najvažnije organe. Osoba se najčešće ne osjeća nelagodno zbog ovih promjena. Zdravstveni radnici obično preporučuju deku ili nježno držanje ruku, jer takav fizički kontakt zna biti utješan i osobi u njenoj porodici.
Šesti znak se odnosi na smanjenje komunikacija. Kako tijelo slabi, osoba može prestati reagovati na glasove, dodire ili pitanja. Ipak, medicinske sestre naglašavaju da iako osoba možda ne odgovara, često i dalje čuje i oseća prisutnost najbližih. Zato je preporuka da porodica i dalje govori tiho, smireno je ljubavlju, jer ljudsko uho i emocije mogu ostati osjetljivi do samog kraja.
Svi ovi znakovi dio su prirodnog procesa usporavanja tijela. Medicinske sestre koje prate pacijenti govore da je većina ljudi u tim trenucima smirena, posebno kada su okruženi bliskim osobama i kada se vode računa o njihovoj udobnosti. Iako je teško teško se suočiti sa završnom fazom života voljenih osoba, razumijevanje ovih promjena može smanjiti strah i donijeti više mira. Mnogo je lakše kada znamo da se radi o prirodnim procesima, a ne o nečemu što osoba proživljava u bolu ili patnji.
- Na kraju, važno je naglasiti da o ovim znakovima treba razgovarati nježno, uz poštovanje prema svakoj porodici i njihovim emocijama. Saznanje šta se dešava s tijelom u tim trenucima može pomoći ljudima da se pripreme, da pruže podršku i da stvori okruženje puno mira i dostojanstva. Ovo je jedna od najvažnijih uloga medicinskih sestara – biti uz pacijenta, ali i uz porodicu, i podsećam ih da ih u najvećim trenucima čovek nije sam.
