Skenderbeg, poznat i kao Đurađ Kastriot, bio je poynati i cijenjen ratnik i vođa iz srednjovjekovnog perioda koji je ostavio dubok trag u povijesti Balkana.
Rođen 1405. godine u blizini grada Debra, na granici između današnje Makedonije i Albanije, potekao je iz ugledne porodice Kastriot, koja je u to vreme bila vazal Osmanskog carstva.
Njegovi roditelji, Jovan i Vojislava Kastriot, pripadali su poznatoj srpskoj plemićkoj porodici, a mnogi povjesničari smatraju da je njegova majka bila povezana sa slavnom porodicom Branković.
- U svojoj mladosti, Đurađ Kastriot je poslan u osmansku prijestolnicu Jedrene kao talac, što je bila česta praksa toga vremena. Tamo je prošao vojnu obuku, prihvatio islam i stekao čin subaše u Kroji. Ubrzo je postao i sandžakbeg, odnosno vladar u debarskoj oblasti, unutar Osmanskog carstva. Iako je u početku služio u vojsci sultana, Skenderbegova lojalnost prema Osmanlijama nije trajala dugo. Godine 1443. došlo je do ključnog trenutka u njegovoj karijeri – odlučio je preći na stranu svojih sunarodnjaka i suprotstaviti se Osmanlijama.
Razlog njegove promjene strane ostao je nejasan, ali ono što je uslijedilo bilo je njegov uspon kao vođa protiv osmanske okupacije Balkana. Nakon uspjeha u Makedoniji, Skenderbeg je osnovao Lješku ligu, savez albanskih i srpskih plemića koji su se zajednički borili protiv Turaka. On je postao simbol borbe protiv Osmanskog carstva, usprkos tome što je povremeno bio prisiljen plaćati danak sultanu kako bi sačuvao autonomiju svog teritorija.
Njegova vojna karijera bila je puna pobjeda, ali i poraza. Nakon što je osvojio grad Kroju, nastavio je svoju borbu protiv Osmanlijama još 25 godina. Iako je ostvarivao značajne uspjehe, njegov san o oslobađanju Balkana od Osmanlijskog carstva nije bio u potpunosti realiziran. Ipak, njegova borba bila je inspiracija za mnoge generacije, a Skenderbeg je postao legenda, simbol otpora i borbe za slobodu.
Nažalost, 17. januara 1468. godine, Skenderbeg je preminuo od malarije u gradu Lješu. Nakon njegove smrti, Kroja je pala pod kontrolu Mletačke Republike, a desetljeće kasnije i pod osmansku vlast. Iako su njegovi nasljednici nastavili borbu, Skenderbegov san o oslobođenju Balkana od Osmanlija nije bio u potpunosti ostvariv. Kroz istoriju je bio visoko cijenjen među slavenskim narodima Balkana, ali u 19. stoljeću, zbog političkih promjena, sjećanje na njega je izblijedilo, a albanski nacionalisti su iskoristili tu prazninu kako bi prisvojili Skenderbega kao svoju ličnost.
Skenderbegova pobuna nije bila samo borba Albanaca protiv Osmanlijskog carstva, već kolektivni napor svih naroda Balkana, uključujući Albance, Srbe i druge narode tog područja, koji su se borili za svoju slobodu.
- Iako je bio neprijatelj Osmanlijama, njegova borba nije bila isključivo nacionalistička, već je bila usmjerena na osiguranje slobode za sve narode pod osmanskom vladavinom. Dugo nakon njegove smrti, Skenderbeg je ostao herojski lik, čiji je utjecaj na Balkanu bio duboko ukorijenjen.
