Prema starim narodnim običajima, vjeruje se da bi svako trebalo da zasije svoju božićnu pšenicu kako bi obezbijedio blagostanje, napredak i sreću u godini koja dolazi. U nastavku danasnjeg clanka procitajte kada je najbolje zasijati pšenicu.
Ovaj običaj se i danas njeguje u mnogim porodicama, a njegovo porijeklo veže se za vjerovanje da mlada, zelena biljka donosi simboliku novog početka, života i plodnosti. Tradicionalno se pšenica sije povodom praznika Svete Varvare, koji se obilježava 17. decembra, ili nešto kasnije, za Svetog Nikolu, 19. decembra. Iako datumi mogu da variraju od kraja do kraja, suština običaja ostaje ista: vjeruje se da će domaćinstvo koje njeguje ovu tradiciju biti zaštićeno, skladno i materijalno stabilno tokom cijele naredne godine.
- Sam proces sijanja božićne pšenice jednostavan je, ali se pažljivo prati svaki korak kako bi biljka izrasla lijepa, gusta i zdrava. Prvi i vrlo važan korak je priprema sjemena. Da bi zrna lakše proklijala, preporučuje se da se prethodne večeri potope u mlaku vodu.
Ostavlja se da odstoje tokom noći, a sutradan se pažljivo ocijede i rašire na papirnom ubrusu kako bi se blago prosušila. Ovo namakanje pomaže da pšenica brže i ravnomjernije nikne, pa se u narodu smatra da se time priziva bolji rast i bujniji zeleni pokrivač.
Nakon što je sjeme pripremljeno, prelazi se na sijanje. Pšenica se obično sadi u plitku posudu, tacnu, tanjir ili manju saksiju. Bitno je da dno bude potpuno prekriveno zrnima, čak i tako da se ponegdje preklapaju, jer će upravo gusto raspoređeno sjeme dati lijepu, kompaktnu zelenu površinu. Zrna se mogu prekriti tankim slojem zemlje, ali jednako dobro uspijevaju i u vlažnoj pamučnoj vati, koju mnogi biraju jer bolje zadržava vlagu i omogućava lakši rast mladih izdanaka. Odabir podloge zavisi od navike i željenog izgleda, ali je važno obezbijediti stabilnost i dovoljno vlage.
- Kada je posuda spremna, bira se pravi položaj u domu. Pšenica ne voli jaku toplotu, pa se izbjegavaju mjesta direktno pored radijatora ili drugih izvora grijanja. Najbolje je postaviti je na svijetlo i umjereno toplo mjesto, gdje će imati dovoljno dnevnog osvjetljenja, a opet neće biti izložena pretjeranom isušivanju. S obzirom na to da vlaga igra veliku ulogu u prvim danima, mnogi savjetuju da se posuda prekrije aluminijumskom folijom dok sjeme ne počne da niče. Folija pomaže da se održi potrebna toplota i vlažnost, stvarajući mini-staklenički efekat.
Održavanje nakon nicanja takođe je važno. Kada se pojave prvi zeleni izdanci, folija se skida i počinje svakodnevno zalivanje. Ne smije se pretjerivati s vodom; obično je dovoljno dodati po kašiku dnevno ili koristiti prskalicu kojom se vlaži površina ravnomjerno. Cilj je da pšenica uvijek bude blago vlažna, ali ne i preplavljena. Kako raste, stabljike postaju sve gušće, a ako neke prerastu druge, vrhovi se mogu pažljivo obrezati kako bi sve bile ujednačene visine. Time se postiže uredan i dekorativan izgled, što je važno jer se božićna pšenica tradicionalno stavlja na svečanu trpezu.
Kada pšenica dostigne punu visinu, obično se ukrašava trobojnom vrpcom ili drugim tradicionalnim motivima. Vrpca se nježno veže oko stabljika, simbolizujući slogu, jedinstvo i obilje. Tako pripremljena pšenica nije samo ukras, već i simbol nade i želja za napretkom. Donosi u dom duh praznika, povezuje sa tradicijom predaka i podsjeća na važnost prirode, ciklusa rasta i zahvalnosti.
Običaj sijanja božićne pšenice preživio je vijekove upravo zato što nosi toplu poruku i stvara osjećaj zajedništva u porodici. Dok se zeleni listići polako podižu svaki dan, domaćinstvo se podsjeća da sve što se njeguje i čuva raste i donosi plodove. Zato se ovaj simbol svake godine s ponosom postavlja na božićnu trpezu, kao tihi svjedok tradicije koja spaja prošlost, sadašnjost i budućnost.
