U današnjem članku vam donosimo priču kako je hrabrost jedne žene natjerala da promijeni sve u firmi u kojoj je radila , sada je ona član uprave. Priča koja slijedi nije samo motivacija nego i dokaz da se u životu ponekad desi preokret onda kada ga najmanje očekujemo.
Kada se hrabrost, upornost i spremnost da se preuzme odgovornost spoje u jednoj osobi, granice prestaju biti prepreke, a postaju izazovi koje je moguće prevazići. Upravo tako je bilo u slučaju žene čiji put danas mnogi gledaju s divljenjem, a još više s nadom da i sami mogu učiniti nešto veliko. Njena priča počinje tiho, skoro neprimjetno, ali završava tako snažno da je nemoguće ne oduševiti se onim što je postigla.
Ona nikada nije bila osoba koja želi biti u centru pažnje. Uvijek je radila vrijedno, tiho i predano, često ne tražeći pohvale ni priznanja. Ipak, ljudi oko nje primjećivali su koliko je odgovorna, precizna i posvećena svakom zadatku koji bi joj bio povjeren. Njen šef, osoba koja je godinama vodila kompaniju, bio je uvjeren da su određeni poslovi jednostavno preteški za žene, a još teži za nekoga ko ne zauzima vodeću poziciju. Ona mu nikada nije protivrječila, ali je svojim djelima svakodnevno pokazivala suprotno.
Sve se promijenilo jednog jutra kada je kompanija zapala u ozbiljan problem. Važan projekat bio je pred potpunim krahom, a niko od rukovodilaca nije imao hrabrosti preuzeti odgovornost. Uprkos tome što nije imala formalno ovlaštenje, ona se pojavila na sastanku i mirnim glasom izložila rješenje. Bila je spremna ne samo predložiti plan nego ga i preuzeti na sebe. Njen šef ju je gledao s nevjericom, ali nešto u njenom stavu promijenilo je njegovo mišljenje. Ta odlučnost, sigurnost i spremnost da stane ispred problema bile su nešto što do tada nije vidio kod nje, iako je godinama bila tu.
Uzela je projekat u svoje ruke i radila danima bez odmora. Vodila je sastanke, rješavala nesporazume, donosila odluke koje su se mnogi bojali donijeti. Ljudi su je slijedili jer su osjetili da napokon imaju nekoga ko zna šta radi. Kompanija se malo po malo izvukla iz krize, a projekat je završio uspješno i na vrijeme. To je bio trenutak kada je njen šef napokon shvatio koliko je potcjenjivao njene sposobnosti.
- Nakon cijele situacije pozvao ju je u svoj ured. Očekivala je kritiku, možda dodatne obaveze, ali ni u snu nije mogla zamisliti da će joj ponuditi mjesto u upravi. Rekao joj je da je njegova najveća greška bila to što je zaključke donosio prema predrasudama, a ne prema onome što ljudi zaista mogu. Njena hrabrost da ustane onda kad je sve izgledalo izgubljeno natjerala ga je da promijeni način razmišljanja, a samim tim i strukturu kompanije.
Navikavanje na novu poziciju nije bilo lako. Imala je odgovornost koju nikada ranije nije iskusila. Učila je brzo, slušala savjete iskusnijih, donosila odluke s oprezom, ali i s vjerom u sebe. Mnogi su počeli u njoj vidjeti uzor. Kolege su je poštovale, a zaposleni su je doživljavali kao nekoga ko je zasluženo došao tu gdje jeste, ne zahvaljujući vezi, već zahvaljujući znanju i hrabrosti.
Danas, kada hoda kroz hodnike kompanije, ljudi ustaju, pozdravljaju je s poštovanjem, ali ono što ju najviše raduje nije činjenica da je u upravi. Najviše je raduje to što je promijenila način razmišljanja u firmi i pokazala da svako može biti lider ako mu se pruži šansa. Njena priča postala je inspiracija mnogima, pogotovo ženama koje se i dalje bore protiv nevidljivih prepreka.
Ona kaže da je najvažnija lekcija koju je naučila ta da hrabrost ne znači ne osjećati strah, nego djelovati uprkos strahu. A upravo to ju je dovelo do mjesta na kojem je danas – mjesta gdje se glas žene, njen trud i njena vizija više nikada neće potcjenjivati.
