Tema današnjeg članka je domaća supa koju vjerujemo svako voli. Iako se čini kao jednostavno jelo koje svako može napraviti, prava domaća supa zahtijeva vrijeme, strpljenje i razumijevanje sastojaka. Mnogi vjeruju da se supa može skuhati za sat vremena, ali istina je da dobra, bistrа i ukusna supa traži više pažnje i pravilno određeno vrijeme kuhanja. Upravo to vrijeme čini razliku između obične supe i one koja ima miris i ukus kakav pamte naše bake.
Osnova svake supe, bilo pileće, goveđe ili povrtne, jeste kvalitetan temeljac. On se ne može dobiti brzo jer se aroma i hranljive materije iz mesa i povrća oslobađaju postepeno. Kod pileće supe, na primjer, idealno vrijeme kuhanja je između sat i po do dva sata na laganoj vatri. Ako se kuha kraće, pileće meso neće otpustiti sve hranljive sastojke, a ukus će biti slabiji. Ako se, pak, pretjera s vremenom, može se dogoditi da se povrće raskuha, a supa postane mutna i izgubi bistrinu.
Goveđa supa zahtijeva još više vremena. Da bi meso omekšalo, a kosti otpustile sav kolagen i bogat ukus, goveđu supu treba kuhati najmanje tri sata, a idealno i do četiri. Upravo zbog toga goveđa supa ima duboku, punu aromu i zlatnožutu boju. Naravno, važno je i kako se kuva. Nije cilj da voda stalno vrije, već da lagano krčka. Tako se masnoća i sitne čestice talože polako, a supa ostaje bistra i čista.
- Kada je riječ o povrtnoj supi, ona se najkraće kuha. Dovoljno je četrdeset do pedeset minuta da se povrće omekša i otpusti sve svoje mirise i vitamine. Ipak, mnogi prave grešku jer kuhaju povrće predugo, što dovodi do gubitka boje i svježine. Mrkva, peršun, celer i korijen peršuna su klasični sastojci, ali i njima je potrebno tačno vrijeme da bi dali najbolji ukus. Predugo kuhanje dovodi do toga da povrće izgubi oblik i postane kašasto, što nije poželjno u dobroj supi.
Poseban savjet odnosi se na dodavanje začina. So se ne stavlja odmah na početku, već tek pred kraj kuhanja, kako bi se izbjeglo da se supa previše reducira i postane preslana. Lovorov list, zrna bibera i nekoliko grančica svježeg peršuna dodat će posebnu aromu, ali i njih treba dodavati u pravom trenutku. Ako se stave prerano, mogu nadjačati prirodan ukus mesa i povrća.
Još jedna česta greška jeste previše miješanja. Supa ne voli da se često dira – dovoljno je povremeno skinuti pjenu koja se stvara na površini kako bi ostala bistra. To se posebno odnosi na prve minute kuhanja, kada meso počinje da se kuva i iz njega izlaze belančevine. Taj korak mnogi preskaču, a upravo on čini razliku između bistre i mutne supe.
Da bi domaća supa imala onaj pravi, „bakinski“ ukus, preporučuje se korištenje mesa s kostima. Kosti sadrže kolagen koji daje gustinu i dubinu ukusu, ali i brojne hranljive materije. Pileći bataci, vrat, krila ili goveđe kosti idealni su za to. Povrće se reže na veće komade kako bi zadržalo oblik, a nakon kuhanja može se procijediti ako želimo samo bistri temeljac.
Na kraju, ne treba zaboraviti da se domaća supa ne kuha na brzinu. Ona zahtijeva miran tempo, tiho ključanje i strpljenje. Upravo u tome je tajna njene ljekovitosti i topline. Kada se sve uradi pravilno, dobit ćete jelo koje nije samo ukusno, već i hranljivo, smirujuće i puno ljubavi. Dobra domaća supa grije tijelo, jača imunitet i vraća energiju, a svaka kašika podsjeća na miris doma i djetinjstva. Zato sljedeći put, kada je budete pripremali, ne žurite – jer najbolja supa je ona koja se kuha polako, s pažnjom i srcem.
