Turci su poznati po svojoj bogatoj i aromatičnoj kuhinji, a među brojnim jelima koja osvajaju nepce posebno mjesto zauzima plavi patlidžan.
Ovo povrće, koje se u turskoj kuhinji koristi gotovo svakodnevno, može se spremati na bezbroj načina – pečeno, punjeno, pohovano, u sosu ili sa mesom. Ipak, postoji jedan tradicionalni način pripreme koji Turci posebno vole i koji mnogi nazivaju “savršenim receptom za patlidžan”. Jednostavan je, mirisan, sočan i prepun ukusa – a glavnu tajnu kriju začini koje koriste.
Za ovo jelo potrebno je nekoliko svježih plavih patlidžana srednje veličine. Turci uvijek biraju one koji su čvrsti, sjajne kore i bez tamnih fleka. Prvi korak je da se patlidžan opere, oguli djelimično (tako da se ostave tanke pruge kore radi teksture) i zatim nareže na kolutove debljine oko jednog centimetra. Nakon toga se posoli i ostavi desetak minuta da pusti gorčinu, što je stari trik koji sprječava da jelo bude gorko i omogućava patlidžanu da upije manje ulja tokom prženja.
U međuvremenu se priprema smjesa od začina. I tu dolazi turska tajna: umjesto klasične kombinacije soli, bibera i crvene paprike, Turci koriste i sumak, kim i sušeni mentu. Ovi začini daju jelima prepoznatljiv miris i blagu svježinu. Sumak je kiseli, limunasti začin koji se često koristi umjesto soka od limuna, dok kim i menta dodaju dubinu i aromu. Kada se ovi začini pomiješaju s maslinovim uljem i malo sitno sjeckanog bijelog luka, dobijete gustu, mirisnu pastu kojom se svaka kriška patlidžana može premazati.
Patlidžani se zatim peku u tavi ili u rerni, na srednjoj temperaturi, dok ne omekšaju i dobiju zlatnosmeđu boju. Turci često biraju maslinovo ulje, ali u nekim regijama koriste i suncokretovo, zavisno od navika i dostupnosti. Bitno je da se ne pretjeruje s količinom ulja – patlidžan ga voli upiti, ali u ovom receptu cilj je da bude lagan i mekan, a ne mastan.
Kada se ispeku, kriške patlidžana se ređaju u dublju posudu, a između se dodaje sloj turskog paradajz-sosa. Taj sos se pravi od svježeg paradajza ili paradajz paste, luka, malo šećera, bijelog luka i turske paprike “biber salçası”, koja je ključni sastojak brojnih turskih jela. Sve se kratko prokuha dok ne postane gust i mirisan, a zatim se prelije preko pečenih patlidžana. Na kraju se jelo može posuti sjeckanim peršunom ili svježim korijanderom, što daje dodatnu svježinu.
Turci ovo jelo najčešće služe uz bijeli pirinač, jogurt ili svježi hljeb. Ono može biti glavno jelo ili prilog, a često se poslužuje i hladno, jer s vremenom začini još bolje prožmu povrće. Upravo zato mnogi kažu da je patlidžan “još ukusniji sutradan”.
Zanimljivo je da se u Turskoj patlidžan smatra “kraljem povrća”. Postoji izreka: “Ako znaš spremiti patlidžan, znaš kuhati.” Toliko je cijenjen da se tokom ljeta gotovo svaka porodica trudi da ga ima na stolu barem nekoliko puta sedmično. Njegova blagost i sposobnost da upije začine čine ga savršenom osnovom za turske recepte koji mirišu na dom.
Ovaj način pripreme ne zahtijeva skupe sastojke ni puno vremena, ali rezultat je jelo koje izgleda kao iz restorana. Spoj sumaka, kima, mente i paradajz sosa daje patlidžanu poseban karakter – lagano kiselkast, aromatičan i neodoljivo ukusan. Kada jednom probate ovu tursku verziju, teško da ćete patlidžan ikada više spremati na neki drugi način. Turci su zaista majstori da i najjednostavnije povrće pretvore u pravo kulinarsko remek-djelo.
