Komemoracija i dženaza legendarnog pjevača Halida Bešlića , održanau ponedjeljak , je najposjećenjija u posljednji nekoliko decenija. Niame , oko 100.000 ljudi je došlo da oda posljednju počast svom omiljenom pjevaču.
Iako su okupljeni željeli da sve protekne dostojanstveno, u znaku poštovanja prema njegovom liku i djelu, određeni trenutci zasjenili su sve ono što je trebalo biti – mirno, dostojanstveno oproštanje od čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag.

Kako prenose prisutni, na komemoraciji su se desili trenuci koji bi, da ih je Halid vidio, sigurno izazvali njegovu ljutnju i razočaranje. Bio je poznat po tome da nije volio pompu, niti da se od njegovog imena pravi spektakl. Cijenio je iskrenu emociju i poštovanje, ali ne i sujete, nesuglasice i nadmetanja koja su, nažalost, izbila na površinu baš u trenutku kada su svi trebali biti jedinstveni u bolu.
Na samom početku komemoracije, došlo je do nesporazuma oko protokola i redoslijeda obraćanja. Nekoliko javnih ličnosti koje su željele govoriti o Halidovom životu i djelu nisu bile unaprijed najavljene, pa je došlo do zbrke i kratke prepirke između organizatora i pojedinih prisutnih. Sve se brzo smirilo, ali se neugodan ton osjetio u zraku. Upravo zbog takvih situacija, mnogi su komentarisali: “Halid bi bio ljut. On to nikad ne bi dopustio.”
Najviše pažnje javnosti privukla je izjava poznate voditeljice koja je vodila komemoraciju. Nakon dženaze, oglasila se na društvenim mrežama i otkrila koliko joj je teško palo sve što se dogodilo. „Nisam željela da iko ispadne zapostavljen, ali emocije su bile jake, ljudi su plakali, a svako je imao potrebu da kaže nešto o Halidu. Nažalost, neki su se ponašali kao da je to njihova scena, a ne trenutak tuge. Halid je bio skroman čovjek, i da je to vidio, vjerovatno bi samo odmahnuo rukom i rekao: ‘Ljudi, smirite se’“, napisala je voditeljica u objavi koja se brzo proširila društvenim mrežama.
Njene riječi izazvale su brojne reakcije. Dok su jedni pohvalili njenu iskrenost i profesionalnost, drugi su smatrali da nije trebalo javno govoriti o tome što se dogodilo iza kulisa. Ipak, većina fanova i kolega složila se da je Halid zaslužio mir i poštovanje, a ne prepirke i nesporazume.
Jedan njegov dugogodišnji saradnik izjavio je: „Halid je bio čovjek koji je okupljao, a ne razdvajao. Znao je svima reći pravu riječ u pravom trenutku. Nikada nije dozvoljavao da se oko njega vodi bilo kakva rasprava. Zato me boli što se čak i na njegovoj komemoraciji dogodilo nešto što on nikada ne bi odobrio.“
Osim manjih nesporazuma, komemoracija je ipak bila emotivna i dostojanstvena u većem dijelu. Njegove pjesme su odzvanjale salom, prijatelji i kolege prisjećali su se zajedničkih trenutaka, a publika je, suznih očiju, pjevala stihove koji su obilježili njihove živote. Njegova skromnost, humanost i dobrota bili su glavne teme svih govora.
Voditeljica je na kraju svog obraćanja poručila: „Halide, oprosti nam ako nismo bili onakvi kakve si nas naučio da budemo – mirni, složni i ponizni pred životom i smrću. Nismo savršeni, ali te volimo i poštujemo. Tvoja pjesma nikada neće utihnuti.“
Njene riječi dirnule su mnoge, a brojni komentari podrške preplavili su mreže. Ljudi su pisali da ih je Halid svojom jednostavnošću naučio šta znači biti čovjek, te da će ga pamtiti upravo po tome – kao nekoga ko je živio skromno, volio iskreno i pjevao iz duše.
Iako su sitni incidenti ostavili gorak trag, ono što će ostati zapisano jeste veličina čovjeka koji je iza sebe ostavio pjesme koje će se pjevati generacijama. Halid bi, kažu njegovi prijatelji, sada samo poželio da svi ponovo zapjevaju, jer u pjesmi je pronalazio mir, ljubav i smisao života.
Njegov glas više se neće čuti uživo, ali će njegovo nasljeđe živjeti vječno – u svakoj noti, u svakom stihu, i u svakom srcu koje je dotakla njegova muzika.