U današnje vrijeme kada svijet traži autentične ukuse i vraća se korijenima, jedno staro srpsko seljačko jelo je veoma popularno i to ne u malim seoskim kuhinjama, već u prestižnim restoranima širom svijeta.

Jelo koje se nekada spremalo u svakoj kući, od jednostavnih sastojaka i za svega 15 minuta, danas košta pravo bogatstvo. Riječ je o skromnom, ali izuzetno ukusnom jelu koje simbolizuje tradiciju, toplinu doma i mudrost naših predaka – o *kačamaku* ili *projari*, kako ga mnogi zovu zavisno od kraja.
Kačamak, poznat i kao žganci u nekim dijelovima Balkana, nekada je bio svakodnevni obrok siromašnog seljaka. Pripremao se od kukuruznog brašna, vode i malo soli – jednostavno, brzo i hranljivo. U to vrijeme, luksuz je bio dodati kašiku kajmaka, malo sira ili komad slanine. Iako se činilo skromno, to je jelo davalo dovoljno snage da se izdrži naporan rad na polju, a njegova aroma budila je osjećaj zadovoljstva i domaće topline.
Danas, međutim, ovaj simbol srpske kuhinje postao je pravi hit u svjetskim metropolama. U restoranima u Parizu, Londonu, Beču i New Yorku, “traditional Balkan cornmeal dish” prodaje se kao delikates, a cijene porcija dosežu i do 25 eura. Stranci su oduševljeni njegovom teksturom i rustikalnim ukusom, a šefovi kuhinja dodaju mu moderne elemente – tartufe, kiselkastu pavlaku, ili čak kavijar – pa se od sirotinjske hrane stvorilo luksuzno gastronomsko iskustvo.
Ironično je da se jelo koje su nekada spremale bake u zemljanim loncima sada servira u kristalnim činijama i na tanjirima ukrašenim cvijetovima jestivih biljaka. Ipak, njegova suština ostaje ista: jednostavnost i toplina. Stručnjaci za ishranu ističu da je razlog ponovnog uzleta kačamaka u njegovom zdravom sastavu – kukuruzno brašno bogato je vlaknima, a ne sadrži gluten, što ga čini pogodnim za osobe s osjetljivim želucem.
Posebno zanimljivo je to što se ovo jelo može spremiti za svega 15 minuta. Potrebno je da se voda proključa, doda prstohvat soli i kukuruzno brašno, a zatim se smjesa miješa dok ne postane gusta i glatka. Na kraju se u sve doda malo maslaca, kajmaka ili sira, i ručak je spreman. Upravo ta jednostavnost privlači mnoge koji danas žive užurbanim tempom, a žele da jedu zdravo i tradicionalno.
Osim kačamaka, sličnu sudbinu doživjela je i proja – još jedno staro seljačko jelo koje je danas pravi hit među turistima i ljubiteljima zdrave hrane. Proja se pravi od kukuruznog brašna, jaja, jogurta i malo ulja. Nekada se pekla u starim šporetima na drva, a danas se priprema u modernim rernama i prodaje kao “cornbread Balkan style” u pekarama širom Evrope. U Londonu, komad proje košta i do pet eura, a najviše je vole vegani jer ne sadrži meso ni aditive.
Zanimljivo je da mnogi srpski gastarbajteri u inostranstvu prepoznaju vrijednost ovih jela tek kada ih vide na jelovnicima skupih restorana. Ono što su nekada smatrali “sirotinjskim ručkom”, danas je postalo simbol zdrave, autentične i održive ishrane. Na društvenim mrežama sve češće se mogu vidjeti recepti za “moderni kačamak” sa dodatkom maslinovog ulja, feta sira i svježeg bilja, koji i dalje čuva duh tradicije, ali u modernom ruhu.
Ovaj povratak starim receptima dokaz je da istinski kvalitet i jednostavnost nikada ne izlaze iz mode. Srpska kuhinja, sa svojim skromnim, ali ukusnim jelima, ponovo osvaja svijet. Kačamak i proja, nekada simbol preživljavanja, danas su postali sinonim za zdravlje, autentičnost i toplinu doma. A sve to pokazuje da najvrijednije stvari u životu ne moraju biti skupe – ponekad su to upravo ona jela koja su se kuhala uz smijeh, u seoskim kućama, dok miris kukuruznog brašna i kajmaka ispunjava čitavu prostoriju.