Jedan od najvećih hitova Ace Lukasa, pjesma koja i danas odzvanja u klubovima, kafanama i na radijskim talasima, zapravo je djelo legendarnog Halida Bešlića.
Malo je poznata činjenica da je pjesma „Kafana na Balkanu“, koju je Aca Lukas izveo na svoj prepoznatljiv način, prvobitno bila ponuđena Halidu Bešliću. Upravo ta priča, koja se već godinama prepričava među muzičarima, ponovo je dospjela u javnost nakon što je Lukas u jednom intervjuu otkrio kako je došlo do toga da pjesma završi u njegovim rukama – i kako je sam Halid reagovao kada ju je čuo.
Naime, u vrijeme kada je nastajala, pjesma je bila zamišljena kao tipična sevdalinka s modernim aranžmanom, u stilu koji je tada krasio Halida Bešlića. Autor pjesme smatrao je da bi Halid svojim emotivnim glasom i iskustvom donio priču na poseban način, dajući joj onu toplinu i dušu po kojoj je poznat. Međutim, kako je sam Bešlić kasnije priznao, u tom trenutku nije bio siguran da bi se publika povezala s tekstom i melodijom. „Bila je to lijepa pjesma, ali nekako mi nije legla u tom trenutku. Nisam je osjetio na pravi način, a uvijek sam vjerovao da pjesmu moraš živjeti da bi je otpjevao iskreno“, rekao je Halid u jednom razgovoru.
Sudbina je, ipak, imala drugačiji plan. Pjesma je ubrzo stigla do Ace Lukasa, koji je tada već gradio karijeru u pravcu modernog turbo-folka i pop zvuka. Njegov energičan stil i osebujna interpretacija učinili su da „Kafana na Balkanu“ postane ogromni hit. Publika ju je odmah zavoljela, a Lukas je tom pjesmom praktično potvrdio svoj status jednog od najtraženijih pjevača na Balkanu.
Zanimljivo je da Halid Bešlić nije imao nikakav problem s tim što je pjesma postala hit u Lukasu izvedbi. Naprotiv, kako su njegovi bliski prijatelji kasnije otkrili, Halid je s osmijehom pričao o tome. „Rekao je da mu je drago što je pjesma našla pravog čovjeka i da je Lukas donio ono što on sam tada nije mogao“, ispričao je jedan od saradnika iz muzičkih krugova. Halid je poznat po tome da ne gaji sujete u svijetu muzike – naprotiv, uvijek je podržavao mlađe kolege i iskreno se radovao njihovom uspjehu.
U kasnijim godinama, Bešlić i Lukas su se često susretali na zajedničkim nastupima i festivalima, a njihov odnos je ostao prijateljski i pun međusobnog poštovanja. Jednom prilikom, kada su se sreli u backstageu jednog koncerta, Halid je navodno prišao Lukasu i rekao mu: „E, sinko, ispalo je da je pjesma bila tvoja, ne moja. I dobro je što je tako.“ Lukas je kasnije u medijima potvrdio ovu anegdotu, uz osmijeh dodavši da mu je Halid tada „dao blagoslov za sve kafanske pjesme koje će ikada otpjevati“.
Mnogi muzički stručnjaci smatraju da je upravo ta situacija dokaz koliko je Halid Bešlić umjetnik starog kova – bez zavisti, pun poštovanja prema kolegama i svjestan da svaka pjesma ima svog pjevača. Aca Lukas je, s druge strane, više puta isticao da mu je čast što pjeva pjesmu koja je prvobitno bila namijenjena legendi kao što je Halid. „On je za mene institucija. Ako sam ja njegovom pjesmom napravio hit, to samo govori koliko je njegova muzika moćna“, rekao je Lukas u jednom intervjuu.
Danas, godinama nakon što je pjesma osvojila region, ova priča se i dalje prepričava kao dokaz da prava muzika ne poznaje granice ni rivalstva. Halid Bešlić je ostao simbol emocije, tradicije i autentičnosti, dok je Aca Lukas pokazao kako se pjesma može oživjeti u potpuno novom ruhu. Na kraju, obojica su iz ove priče izašli kao pobjednici – jedan kao tvorac bezvremenskih melodija, drugi kao interpretator koji zna kako da ih prenese publici na svoj način.
Tako je jedan od najvećih hitova Ace Lukasa zapravo postao most između dvije muzičke epohe – one koju je obilježio Halid Bešlić i nove generacije koju je predvodio Lukas. A Halidova reakcija? Tipično njegova – mirna, skromna i puna poštovanja. „Najvažnije je da pjesma živi“, rekao je tada, i time još jednom pokazao zašto ga publika voli već decenijama.
