U današnje vrijeme je veoma česta situacija gdje muškarac vara svoju suprugu , a ipak ne želi da je ostavi. Razlog tome , možete saznati u nastavku današnjeg članka.
Takvo ponašanje često stvara dilemu – kako može voljeti, a varati? Odgovor nije jednostavan jer iza svake prevare stoji čitav splet emocija, navika, strahova i psiholoških mehanizama koji nisu uvijek povezani s ljubavlju ili mržnjom prema partneru.
Prvo, mnogi muškarci koji varaju, a ne žele razvod, zapravo ne traže novu vezu, već bijeg. Taj bijeg može biti od rutine, osjećaja nezadovoljstva, stresa, pa čak i od sebe samog. U stabilnim brakovima, nakon godina zajedničkog života, strast često blijedi, a komunikacija postaje površna. Umjesto da otvoreno razgovaraju sa suprugom o svojim potrebama ili problemima, neki muškarci traže uzbuđenje i pažnju sa strane. Prevara u tim slučajevima nije nužno znak da je ljubav nestala, već da je nešto u odnosu zapelo.
Drugi razlog može biti strah od gubitka sigurnosti. Supruga često predstavlja temelj – porodicu, dom, stabilnost. Muškarac zna da bi razvod značio kraj jednog poglavlja života koje mu, uprkos prevari, i dalje mnogo znači. Dakle, on može emocionalno biti vezan za suprugu, čak i ako fizički ili strastveno traga za nečim drugim. U mnogim slučajevima, on ne želi ostaviti ženu jer je ona simbol pouzdanosti i životne ravnoteže koju ljubavnica ne može pružiti.
Postoji i moralna komponenta. Iako zvuči paradoksalno, neki muškarci osjećaju krivicu zbog prevare, ali ne dovoljno da je spriječe. Oni se nadaju da će “popraviti” brak dok istovremeno uživaju u paralelnoj vezi. Takvo ponašanje najčešće dovodi do unutrašnjeg sukoba – čovjek zna da čini pogrešno, ali se uvjerava da time ne ugrožava brak. To je svojevrsna samoobmana kojom pokušava sačuvati sliku o sebi kao “dobrom mužu” koji ipak ostaje uz porodicu.
Psiholozi naglašavaju i da prevara ne mora uvijek značiti kraj ljubavi prema supruzi. U mnogim slučajevima, muškarac i dalje voli svoju ženu, ali druga osoba u njemu budi osjećaje koji su davno uspavali. To može biti osjećaj poželjnosti, mladosti ili slobode. On možda ne želi novi život, već samo da ponovo osjeti da je živ. Međutim, problem je što takav “bijeg” često donosi kratkotrajno olakšanje, a zatim još dublju krizu i osjećaj krivnje.
S druge strane, neki muškarci ostaju u braku iz praktičnih razloga – djeca, zajednička imovina, pritisak okoline. Takvi brakovi često opstaju “na papiru”, ali emocionalna bliskost nestaje. Muškarac tada ne odlazi jer mu je lakše održavati privid normalnosti nego se suočiti s posljedicama razlaza. U takvim slučajevima, prevara postaje način da preživi vlastitu nezadovoljnost, iako to nikada ne donosi stvarno ispunjenje.
Važno je i razumjeti da nije svaki muškarac koji vara sebičan ili bezosjećajan. Ponekad iza toga stoje duboke nesigurnosti – strah od starenja, gubitka muževnosti ili potrebe za potvrdom. Ljubavnica mu daje ono što sam sebi ne zna pružiti – divljenje, pažnju, osjećaj da je još uvijek važan. Ipak, to ne znači da je brak osuđen na propast. Ako supružnici imaju volju i hrabrost da razgovaraju iskreno, moguće je pronaći uzroke i obnoviti povjerenje.
Na kraju, kada muškarac vara, ali ne želi ostaviti ženu, to često znači da je podijeljen između želja i odgovornosti. On zna da bi razvod promijenio sve, a možda duboko u sebi ipak vjeruje da njegova porodica zaslužuje drugu šansu. Takvi ljudi žive u unutrašnjem sukobu, razapeti između onoga što osjećaju i onoga što znaju da bi trebali učiniti.
Zaključak je da prevara ne mora uvijek značiti kraj braka, ali svakako otkriva da nešto u njemu nije u ravnoteži. Ako oba partnera žele razumjeti, a ne osuđivati, tada postoji mogućnost da se čak i iz izdaje rodi novi početak – iskreniji, zreliji i jači odnos nego prije.
