Mnogi trgovci koriste razne trikove da povrće koje prodaju izgleda svježe i zdravo iako to zapravo nije. U današnjem članku vam otkrivamo na koji način možete prepoznati da je povrće dotano tretirano u prodavnici.
Povrće se smatra osnovom zdrave ishrane, a nutricionisti ga preporučuju gotovo u svakom obroku. Međutim, ono što na prvi pogled izgleda svježe i zdravo, često krije brojne tajne. Sve češće se govori o tome da trgovci koriste različite trikove kako bi povrće izgledalo primamljivije, svježije i dugotrajnije, a iza svega stoji – hemija. Potrošači su, nažalost, često nesvjesni načina na koji se ovakvi postupci primjenjuju.
Sjajna kora i vještačka svježina
Jedan od najčešćih trikova jeste premazivanje povrća zaštitnim slojem. Radi se o tankom filmu koji se nanosi kako bi povrće duže zadržalo boju i spriječilo isušivanje. Na primjer, krastavci i paprike ponekad se premazuju voskom ili hemijskim sredstvima koja im daju sjaj i produžavaju rok trajanja. Na policama marketa oni tada izgledaju kao da su netom ubrani, iako su možda stajali danima, pa i sedmicama.
Gasovi za očuvanje boje
Još jedan način kojim se trgovci služe jeste upotreba gasova u skladištima. Najpoznatiji je etilen, gas koji ubrzava sazrijevanje voća i povrća. Dok prirodan proces traje određeno vrijeme, gasovi omogućavaju da povrće sazri brže ili da se održi u „idealnom“ stanju do trenutka prodaje. Na taj način paradajz može izgledati crveno i sočno, iako je ubrano nezrelo i dozrijevalo u komorama, a ne na suncu. Kupci tada dobiju proizvod koji je vizuelno privlačan, ali nutritivno osiromašen.
Pranje agresivnim sredstvima
Prije nego što povrće stigne do potrošača, prolazi kroz proces pranja i čišćenja. Nažalost, često se koriste agresivna sredstva koja uništavaju bakterije i produžuju trajnost, ali ostavljaju tragove hemikalija. Iako trgovci tvrde da su ti ostaci u „dozvoljenim granicama“, postavlja se pitanje kako njihovo dugotrajno unošenje utiče na zdravlje ljudi.
Bojenje i potapanje u rastvore
Jedan od šokantnijih trikova jeste bojenje povrća. Mrkva, na primjer, ponekad se potapa u rastvore kako bi zadržala intenzivnu narančastu boju. Zeleniš poput salate ili blitve može biti potopljen u rastvor koji vraća svjež izgled listovima. Na taj način povrće koje bi inače već uvelo i izgubilo na kvalitetu, izgleda potpuno svježe. Kupac, naravno, ne može golim okom prepoznati da je riječ o manipulaciji.
Plastika i pakovanja kao maska
Još jedan način skrivanja hemije jeste pakovanje povrća u plastiku. Kada se određene vrste povrća vakumiraju ili zatvore u foliju, stvara se mikroklima koja usporava kvarenje. No, upravo u toj zatvorenoj sredini dolazi do nakupljanja vlage i razvoja mikroorganizama. Da bi se to spriječilo, trgovci povrće često tretiraju dodatnim sredstvima prije pakovanja.
Kako se zaštititi kao potrošač?
Prvo i osnovno pravilo jeste – pažljivo gledajte. Ako povrće izgleda previše savršeno, vjerovatno nije prirodno. Prirodno ubrano povrće ima sitne nepravilnosti, različite nijanse i nije uvijek savršeno oblikovano. Sjajna površina, jednolična boja i neobično duga svježina obično su znak da je proizvod obrađen.
Drugi korak je temeljno pranje kod kuće. Povrće je najbolje oprati u vodi s malo sode bikarbone ili limunovog soka, jer oni pomažu uklanjanju dijela hemikalija s površine. Također, guljenje kore može značajno smanjiti unos pesticida i voska, iako se nažalost time gube i neki vitamini.
Treći način jeste kupovina kod lokalnih proizvođača, na pijacama ili direktno od seljaka. Naravno, ni tamo nema apsolutne garancije da povrće nije tretirano, ali šanse su veće da je riječ o prirodnijem uzgoju nego u industrijskim lancima.
Iako se trgovci trude da povrće izgleda što privlačnije, kupci moraju biti svjesni da iza tog savršenog izgleda često stoji hemija. Od premazivanja voskom i potapanja u rastvore, do gasnih komora i agresivnog pranja – sve to utiče na kvalitet hrane koju unosimo. Zato je informisanost ključna. Birajte pažljivo, budite sumnjičavi prema „savršeno svježem“ povrću i trudite se da u svoju kuhinju unosite što prirodnije proizvode.
