Zamislite da se svako jutro budite u stanu koji vam je trebao biti utočište i mir, a umjesto toga postaje poprište jedne od najjezivijih situacija koje čovjek može doživjeti.
Upravo to se dogodilo mladoj ženi koja je godinama živjela u zgradi naizgled normalnoj, u mirnom dijelu grada. Ono što je uslijedilo promijenilo joj je život i ostavilo posljedice kojih se ni danas ne može potpuno osloboditi. Tek godinu dana kasnije odlučila je javno ispričati svoju priču i otkriti šta se zapravo nalazilo u stanu iznad njenog.
U početku su znaci bili gotovo neprimjetni. Tu i tamo bi u kuhinji pronašla malog crva koji se vukao po pločicama. Mislila je da je riječ o sezonskom problemu ili možda o nekoj nametljivoj mušici koja se uvuče kroz prozor. Međutim, broj crvića je rastao iz dana u dan. Uskoro ih je pronalazila po kupatilu, iza ormara, a onda i u spavaćoj sobi. Najstrašniji trenutak došao je kada su počeli da joj se penju na posteljinu, čak i da se uvlače u krevet dok spava.
Isprva je mislila da je problem u njenom stanu – možda nečistoća u cijevima, vlaga ili neka napukla zidna obloga kroz koju se uvlače insekti. Potrošila je sate na čišćenje, bacala sredstva protiv gamadi, pozvala majstore da pregledaju instalacije. Ipak, crvi nisu prestajali da se pojavljuju. Svaki dan bilo ih je sve više, a njena tjeskoba rasla je do tačke pucanja.
Kada je problem prijavila upravitelju zgrade, tek tada je otkriveno pravo porijeklo užasa. Stan iznad njenog, koji je bio zatvoren mjesecima, skrivao je stravičnu tajnu. Vlasnik, stariji muškarac koji je živio sam, preminuo je i tijelo mu je ostalo neotkriveno duže vrijeme. Zbog visokih temperatura i zapuštenosti stana, proces raspadanja trajao je u tišini, a posljedice su se spuštale u njen dom. Crvi koje je pronalazila svuda po stanu poticali su upravo odatle.
Šok koji je doživjela kada je saznala istinu bio je neizreciv. Mjesecima je živjela tik ispod tragedije, nesvjesna da su jezivi prizori u njenom domu zapravo posljedica smrti čovjeka koji joj je bio komšija. Sama pomisao na to da je u njen krevet ulazilo ono što je povezano s raspadom tijela bila je trauma koju ni do danas nije u potpunosti prevazišla.
Nakon što je policija obavila uviđaj, a stan iznad očišćen i zapečaćen, problem s crvima je prestao. Ipak, ostale su posljedice na njenom psihičkom zdravlju. U početku nije mogla spavati bez svjetla, a svaki šum u stanu izazivao joj je napad panike. Čak i nakon što je sve prošlo, imala je osjećaj da se u uglovima sobe još uvijek nešto miče.
Odlučila je preseliti se, jer kako je sama rekla, zidovi njenog stana bili su natopljeni traumom. Iako su ljudi oko nje često govorili da „nije to ništa, desi se“, ona zna da će tu noćnu moru pamtiti do kraja života.
Godinu dana kasnije, progovorila je o svemu kako bi podijelila svoju priču i upozorila druge da ne zanemaruju ni najmanje znakove. Ako primijetite da se u vašem domu stalno pojavljuju insekti ili crvi bez objašnjenja, iza toga se može kriti nešto mnogo ozbiljnije od obične vlage ili prljavštine.
Njeno iskustvo pokazuje koliko blisko živimo jedni s drugima u zgradama, često nesvjesni šta se događa iza zatvorenih vrata. Ponekad se iza tišine i zatvorenih roletni kriju tragedije koje na indirektan način zahvataju i naše živote.
Danas, kada priča o svemu, kaže da joj je najteže bilo to što je cijelo vrijeme mislila da je problem u njoj – u njenoj higijeni, njenoj brizi o prostoru. Tek kasnije je shvatila da postoje stvari koje jednostavno ne možeš kontrolirati, koliko god se trudio.
Iako je prošla kroz šok i traumu, danas smatra da je važno govoriti o tome. Jer, kako kaže, ljudi često ne žele da čuju takve priče, ali upravo one mogu pomoći nekome da prepozna znakove na vrijeme i zaštiti sebe. Njeno iskustvo ostaje opomena da iza zidova koji nam se čine sigurnima može vrebati nešto nezamislivo – a ponekad istina zna biti jezivija od svake mašte.
