Nastanjeni u Kozjem Dolu kod Trgovišta, braća Novica i Srba Stanković izdržali su dva desetljeća prisilnog rada u Sjevernoj Makedoniji. Služeći kao pastiri za razne poslodavce, posvetili su se svojim dužnostima; no, nažalost, uskraćena im je bilo kakva naknada za njihov rad i bili su izloženi neadekvatnom radnom okruženju.
Braća su bila prisiljena živjeti u uvjetima sličnim ropstvu i sada nose težinu izuzetno teške sudbine. Iako braća od 2005. godine žive u Kozjem Dolu, još uvijek ih progone sjećanja na teško djetinjstvo za koja tvrde da nikada neće izblijediti. Njihov otac Krstan preminuo je 1984. godine, zbog čega se majka Olga preselila u pogranično selo kod Krive Palanke. Tamo se zaposlila na imanju Milorada, koji je naposljetku zamolio Olgu da njezinog malog sina posvoji trgovac iz makedonskog sela Bajlove. U dobi od sedam godina dječak je dodijeljen za pastira i prisiljen je spavati u gospodarskim zgradama. Za svoj rad nije primao nikakvu naknadu i tretiran je kao sluga.
Utjecaj ovakvog načina života na njega bio je značajan, a uspomena na njega će mu, tvrdi, ostati trajno urezana u sjećanje. Iako se osjećaju slobodnima, par se oslanja na skromnu socijalnu pomoć od devet tisuća dinara. Kako bi poboljšali prehranu, u svom stakleniku sakupljaju šumsko voće i uzgajaju razne vrste povrća.
Prema riječima njihovog susjeda Novice, okolnosti s kojima se suočavaju ovi ljudi su komplicirane i izazovne. U nedostatku stalnog prebivališta ili mjesta koje bi uistinu mogli nazvati svojim, umjesto toga žive u staroj školskoj zgradi koja služi kao privremeno sklonište.
Priroda njihove situacije je daleko od jednostavne. Srba Stanković je kao posebne poteškoće naveo boravak u ustanovi tokom vrućih ljetnih mjeseci, dok je hladne zimske mjesece opisao kao izuzetno nepodnošljive. Budući da mu nije dostupna alternativa, on razmišlja o sljedećim koracima koje bi trebao poduzeti, jer postizanje osnovnog životnog standarda ostaje nedostižno.
Nakon podnošenja prijave Osnovnom tužiteljstvu u Vranju, zahtjev za pokretanje kaznenog postupka upućen je pravosuđu Sjeverne Makedonije, koje trenutno istražuje osobe za koje se sumnja da su umiješane u trgovinu ljudima. Međutim, prije desetak godina Osnovno tužiteljstvo Sjeverne Makedonije odbacilo je navode zahtjeva, navodeći nedovoljno dokaza koji bi poduprli tvrdnju da su braća Stanković žrtve trgovine ljudima.
