Upuštanje u vezu ili brak s drugom osobom zahtijeva brojna odricanja, uz razne prednosti. Najvažniji elementi između partnera su međusobno poštovanje i istinska težnja da se osigura sreća voljene osobe.
Kada se razmatraju najvažniji problemi koji se mogu pojaviti u braku, nevjera nam često padne na pamet kao primarna asocijacija. Ovaj čin predstavlja očito kršenje—jasan, očit i izazovan za pomaknuti se. Međutim, postoji jednako štetan, ali manje otvoren oblik izdaje: emocionalno zanemarivanje. Za razliku od afere koja se pojavljuje naglo i s elementom šoka, emocionalno zanemarivanje suptilno se infiltrira u svakodnevni život, podmuklo gušeći intimu i pretvarajući brak u carstvo hladne tišine.
Brojne se žene nalaze u dugotrajnim vezama s partnerima koji su ih, iako nisu fizički nevjerni, prestali smatrati pojedincima, partnerima ili supružnicima. Ti partneri više ne nude pažljivo slušanje, podršku ili priznanje. Ova trajna odsutnost – fenomen karakteriziran nedostatkom prisutnosti – rezultira dubokim emocionalnim ranama. Ako prepoznate dolje navedene obrasce, moguće je da doživljavate emocionalno zanemarivanje, a vaši osjećaji nezadovoljstva doista mogu biti opravdani.
1. Vrijednost vaših emocija značajno je smanjena. Ključni znak emocionalnog zanemarivanja je sklonost vašeg partnera da zanemari ili umanji vaše osjećaje. Kada artikulirate iskustva umora, preopterećenosti ili stresa, a vaš partner uzvrati komentarima poput “Opet nešto izmišljaš” ili “Nije to ništa”, takvi odgovori nose znatne implikacije. Oni funkcioniraju kao odbijanje vaših emocija, a ne kao neutralan odgovor. Kada pojedinac stalno tvrdi da vaši osjećaji nisu valjani, to potiče sumnju u sebe. Kao rezultat toga, brak u kojem jedan partner ne prepoznaje ili ne priznaje osjećaje drugoga prestaje biti sigurno okruženje.
2. Kontinuirano kritiziranje Iako kritiziranje može poslužiti u konstruktivnu svrhu, ono se pretvara u emocionalni napad kada postane uobičajena pojava, često se očitujući u omalovažavanju beznačajnih stvari kao što su nečiji izgled, način govora, izbor riječi, priprema obroka ili interakcija s djecom. U ovom trenutku više ne odražava istinsku namjeru. Posljedice takve kritike posebno su štetne kada se artikuliraju u javnom okruženju, bilo da su iznesene kao šala ili sa sarkazmom. Ovo je daleko od benignog komentara; stavlja pojedinca u položaj u kojem dominiraju osjećaji smanjene vrijednosti, neadekvatnosti i trajni strah od neuspjeha.
3. Korištenje šutnje kao oblika oružja Čin pružanja nekome tihog tretmana nadilazi jednostavno zanemarivanje; predstavlja svjesnu odluku da se šutnjom izrekne kazna partneru. Kada se suprug suzdržava od verbalne komunikacije dulje vrijeme, ne odgovara na pitanja ili učinkovito prekida komunikaciju, takvi postupci predstavljaju emocionalno zlostavljanje. Zdrava veza izgrađena je na temeljima otvorenog dijaloga, čak i u izazovnim situacijama. Odlučujući se za šutnju kao odgovor, on izražava osjećaj: “Ne zaslužuješ moje riječi, moju prisutnost ili moju pažnju.” Ovaj oblik odbijanja uzrokuje bol koju oni izvan veze često ne vide.
4. Usporedbe koje uzrokuju štetu Izjava “Zašto ne možeš biti više poput nje?” može u ženu usaditi trajnu sumnju u sebe. Čin uspoređivanja s drugim ženama – bile one bivše partnerice, kolegice, prijateljice ili javne osobe – može biti duboko ponižavajući. Takve usporedbe, bilo da se tiču fizičkog izgleda, ponašanja ili sposobnosti, uvelike umanjuju samopouzdanje. Nije osjećaj motivacije ono što vas tjera naprijed; naprotiv, osjećaj poniženja prenosi obeshrabrujuću poruku: “Netko drugi bi mi više odgovarao.” Kada taj osjećaj potječe od osobe kojoj ste posvetili svoj život, nastale emocionalne rane mogu biti dublje nego što se u početku čine.
5. Nedostatak podrške Doživljaj emocionalne usamljenosti događa se kada vaš partner pokazuje nezainteresiranost za vaš život – vaše izazove, misli, težnje i ambicije. Ako zanemaruju raspitivati se o vašoj dobrobiti, aktivnostima ili izvorima vaše radosti ili nevolje, to se ne bi trebalo smatrati jednostavnom zaboravnošću; umjesto toga, odražava značajnu razinu ravnodušnosti. Partner koji ostaje nesvjestan događanja u vašem životu u suštini poručuje da te stvari za njega nemaju veliki značaj. Brak bez potpore ne može se smatrati pravim partnerstvom; umjesto toga, nalikuje običnom suživotu bez smislene veze.
6. Donošenje odluka u vašoj odsutnosti
Brak uključuje dijeljenje odgovornosti, briga i donošenje odluka. Kada vaš partner donosi značajne odluke – poput onih koje se odnose na financijske izdatke, obrazovne putanje djece ili obiteljske aranžmane – bez traženja vašeg doprinosa, takvo ponašanje označava isključenje, a ne učinkovito upravljanje. Ako se nalazite da stalno zadnji saznajete o bitnim stvarima, to nije samo slučajnost. To ukazuje na to da vas vaš partner ne smatra ravnopravnim suradnikom, već pojedincem od kojeg se očekuje da šuti i popusti.
7. Teret odgovornosti uvijek leži na vama. Uočljiv obrazac ponašanja postaje očit kada vaš partner uporno izbjegava preuzeti odgovornost. Svi problemi koji se pojave – bili oni povezani s njegovim negativnim ponašanjem, poteškoćama na poslu ili obiteljskim sukobima – uvijek su dodijeljeni vama. Ova sklonost izbjegavanju odgovornosti učvršćuje se u uobičajenu dinamiku. Posljedično, ova situacija rađa kontinuirano stanje introspekcije: “Jesam li ja doista izvor problema?” S vremenom to nagriza vaše samopoštovanje, razvija osjećaje krivnje i njeguje pogrešno uvjerenje da zaslužujete loše postupanje. Ovo gledište je pogrešno; to je oblik manipulacije. Osim toga, nevjera se može manifestirati kroz šutnju.
