
Kada se priča o roditeljima, svi očekujemo bezuslovnu podršku i utočište. Međutim, moj otac je odlučio da mene i moju sestru uči na teži način. Umesto toplog osmeha i “ne brini, tu si kod kuće”, suočio sam se sa rečenicom koja me pogodila kao grom iz vedra neba: “Ako želiš da živiš ovde, moraćeš da plaćaš kiriju.”
Neočekivan potez
Bilo je to odmah nakon što sam završio srednju školu i počeo da radim svoj prvi posao. Plata je bila skromna, ali za mene je značila slobodu. Hteo sam da uživam, da kupujem garderobu, izlazim i putujem. Onda je tata uveo pravilo koje mi je delovalo nepravedno: svakog meseca morao sam da mu predajem deo zarade kao da sam njegov stanar.
U prvi mah sam bio povređen. Zar je moguće da roditelj traži novac od sopstvenog deteta? Osećao sam se kao gost u svom domu. Nisu pomogle ni mamine reči utehe, jer je tata bio neumoljiv – red je red.
Borba između ljutnje i discipline
Prvih par meseci su bili najteži. Ljutio sam se i osećao ogorčenje. Dok su moji prijatelji živeli kod svojih roditelja potpuno besplatno, ja sam svake prve u mesecu izdvajao deo plate i davao ga tati. U mom umu to je bila čista nepravda.
Ipak, malo po malo, primetio sam da mi novac koji mi ostaje nakon “kirije” traži bolju organizaciju. Počeo sam da pravim plan potrošnje, da razmišljam o prioritetima i da izbegavam besmislene kupovine. Bez obzira na sve, tata me je, protiv moje volje, naučio disciplini.
Dan kada je sve izašlo na videlo
Prošle su skoro tri godine. Radio sam ozbiljniji posao, ali i dalje sam davao taj iznos tati, skoro automatski, bez pitanja. Sve dok jednog dana nije došlo do velikog otkrića. Tata me je pozvao u kuhinju i stavio pred mene kovertu.
U njoj je bio izvod sa banke – na mom imenu stajala je ušteđevina od nekoliko hiljada evra. To je bio sav novac koji sam godinama davao kao “kiriju”. Nisam mogao da verujem svojim očima.
“Znao sam da ćeš teško štedeti sam. Hteo sam da ti pomognem da naučiš kako izgleda kada odvojiš deo zarade i sačuvaš ga. Ovo je tvoj novac. Upotrebi ga pametno”, rekao je tata tihim, ali ponosnim glasom.
Pravi smisao njegove lekcije
Bio sam zapanjen, ali i duboko ganut. Umesto da ga pamtim kao strogog roditelja, u tom trenutku sam video njegovu mudrost i brigu. Dok sam mislio da sam “kažnjen”, on me je zapravo pripremao za život.
Taj novac mi je omogućio da dam učešće za svoj prvi stan. Da sam samostalno pokušavao da štedim, verovatno bih posustao i potrošio sve na sitnice. Ali tatina metoda mi je pokazala snagu upornosti i discipline.
Pouka za ceo život
Danas, kad god pričam svoju priču prijateljima, reakcije su iste – svi su šokirani. Međutim, ja na sve gledam kao na najveći dar koji sam mogao da dobijem. Naučio sam da nije poenta u tome koliko zarađuješ, već koliko uspevaš da sačuvaš i kako planiraš budućnost.
Tatina odluka da mi “naplaćuje kiriju” u početku mi je delovala hladno i nepravedno. Ali sada shvatam da je to bio najtopliji oblik ljubavi – ljubav koja priprema dete da postane odgovoran i sposoban čovek