U srbijanskom kulturnom i glumačkom svijetu objava smrti Olivere Olje Grastić Jelić odjeknula je kao duboka tuga koja se suptilno uvukla u srca onih koji njeguju kazalište.
U 91. godini života ova izuzetna glumica, poznata po toplini i nepokolebljivoj predanosti kazališnim daskama, otišla je s ovog svijeta, ostavivši u naslijeđe pozamašnu ostavštinu satkanu od uloga, anegdota i sjećanja koja će još dugi niz godina ostati u pripovijedanjima njezinih vršnjaka i publike.
Njezino ime nepovratno se veže uz kazalište “Boško Buha” u kojem je debitirala u predstavi “Susret” u režiji Bojana Stupice i ostala do umirovljenja 1959. godine. Kroz ta desetljeća karijere prenosila je čari kazališta generacijama publike svojim glasom, gestama i iskrenim osmijehom.
Olivera je predstavljala puno više od imena na kazališnom plakatu. Publika ju je cijenila zbog urođene topline i izvanredne sposobnosti da se neprimjetno transformira iz jedne uloge u drugu. U jednom trenutku tumačila je princezu, au sljedećem je utjelovila običnu djevojku iz susjedstva – ta je svestranost njezine izvedbe činila potpuno uvjerljivima. Posebno su joj ostale upečatljive uloge Becky Thatcher u “Tomu Sawyeru”, bajkovite figure iz “Carevog slavuja” i živopisne junakinje u “Kapetanu Johnu Peeplefoxu”, kao i njezine potresne izvedbe u “Ćorsokaku” i “Biberčetu”.
U svaku od ovih uloga unijela je dio sebe, istovremeno poštujući tekst i temeljnu poruku djela. Nije bila sklona etiketama kao što je “prvakinja drame”, vjerujući, kako je često govorila, da njezina profesija nudi svakodnevne prilike da bude i glavni lik i statist, dopuštajući joj da uči iz svake uloge.
Kolege iz pozorišta “Boško Buha” izrazili su tugu u oproštajnoj poruci koju su podijelili na zvaničnom Instagram nalogu. Objava je poručila: “S tugom se opraštamo od naše drage kolegice… S osmijehom ćemo se sjećati njezine požrtvovnosti i šarma”, te je vrlo brzo privukla pažnju medija i društvenih mreža. Olja je doista bila prepoznata po nepokolebljivoj sposobnosti da uputi riječi ohrabrenja svojim mlađim vršnjacima, bez obzira na izazove i zahtjeve koji su svojstveni kazališnom životu. Glumci njezine generacije pridržavali su se osebujnog sklopa profesionalne etike, koju je karakterizirao skladan spoj discipline i strasti prema pozornici.
- U jednom ranijem intervjuu osvrnula se na svoje početke te se prisjetila riječi profesora Joze Laurenčića s Akademije koji je rekao: “Život je kazalište, a publika je jedini pravi sudac vrijednosti glumca”. Ta ju je pomisao pratila kroz cijeli njezin profesionalni put. Čvrsto je vjerovala da su djeca, koja su činila većinu njezine publike u “Bošku Buhi”, najiskreniji i najprobirljiviji kritičari. “Djeca su najbolja publika i zato mi je čast kad čujem da me vole”, primijetila je s blagim osmijehom, prepoznavši da je njihova zahvalnost najistinitija potvrda uspjeha.
Nije samo sudjelovala u dječjem kazalištu; uronila je u to. Brojni kolege primijetili su da je tijekom proba pokazivala djetinju znatiželju i želju da se udubi u svaku scenu, svaku gestu i svaku nijansu dijaloga. To je ono što je njezine nastupe činilo tako uvjerljivima. U “Tommyju Sawyeru” vješto je stvorila ugođaj mladenačke vragolije, dok je u “Carevom slavuju” udahnula produkciju nježnosti i poetičnosti koja je duboko odjeknula čak i kod najzrelije publike. Bilo da je bila u središtu pozornosti ili dio ansambla, njezin je utjecaj ostao jednako značajan.
Domaći kulturni krajolik nerijetko prikazuje Oliveru kao glumicu koja se umjetnošću bavi ne radi osobnog probitka ili vidljivosti, već radi smislenog doprinosa njezinom razvoju. Stoga je “Politika” dosljedno isticala njezinu skromnost i predanost zanatu, podsjećajući publiku da osobe poput nje čine okosnicu našeg glumišta.
Na sličan način, RTS je u svojim emisijama često objavljivao arhivske snimke njezinih nastupa, čuvajući na taj način nasljeđe emisija koje su utjecale na odrastanje brojnih gledatelja. Tijekom proslave jedne od obljetnica “Boška Buhe”, Kulturni centar Beograda nazvao ju je “srcem i osmijehom scene”, naziv koji je neformalno odjeknuo među njezinim vršnjacima.
