Suzana Jovanović, udovica Saše Popovića, javno je otkrila detalje iz svog života i poslovnog okruženja nakon smrti predsjednika Granda.
Mnogi su ostali zatečeni kada je Jovanović do kraja otkrila svoju vezu s ikonom narodne glazbe Lepom Brenom.
Unatoč prividnoj harmoniji među njima sve do Sašinog ispraćaja i parastosa, na kojem se pojavila Brenna, Suzana je otkrila da pjevač nakon toga više nije dolazio u njihovu kuću.
Popovićeva udovica otkrila je da četiri mjeseca od njegove smrti Lepa Bren nije posjetila njihovu obiteljsku kuću.
Prisustvovala je i misi zadušnici i sprovodu, ali njezino prisustvo nije se proteglo dalje od tih događaja. Razlog tome nije poznat, a Suzana je odgovorila za Scandal.
Suzana je otvoreno izjavila da su je neki postupci duboko pogodili i artikulira kako najviše želi topao, ljudski razgovor.
“Ostajem bez riječi… Bol koju osjećam je duboka. Mnogi aspekti života me muče. Čini se da smo došli do točke u kojoj bi očekivanja trebala biti ublažena. Drugi bi trebali biti motivirani vlastitim razlozima – kao što su odgovornosti prema djeci, obveze i osobni život. I oni imaju svoje poslove i odgovornosti. Ono što tražim nije mnogo; samo lijepa riječ druge osobe, jednostavan razgovor ili prilika da s nekim podijelim vrijeme… Možda je to sve što želim. Ipak, zahvalna sam što u životu imam pojedince koji ispunjavaju tu potrebu, rekla je Susana.”
Nedugo nakon Susanine opaske oglasila se i sama Lepa Brena koja je pokazala da se o ovim stvarima ne razmišlja i ne pridaje im se važnost. U kontekstu priče o njihovoj vezi, Brena je dala jedinstvenu izjavu.
BONUS:
Saša Popović, osnivač i umjetnički direktor Grand produkcije, u ožujku je podlegao teškoj bolesti. Njegova udovica Suzana teško prihvaća njegovu smrt.
Tijekom teških vremena koja su pogodila obitelj, i kći i šogorica suočavale su se sa svojim borbama s velikim poteškoćama. Njihovu duboku bol teško je artikulirati, a ostaci njihove tuge vidljivi su u svakom trenutku i pokretu. Emocionalni danak njihove patnje bio je znatan. Dok nastoje izvući smisao iz svog svakodnevnog života, njihova tjeskoba se pojačava, a na kraju postaje ogromna. Osim toga, priča o Danijelu, sinu koji je, iako nije formalno priznat kao dio obitelji, zaslužio svoje mjesto nepokolebljivom odanošću i iskrenom predanošću, ima značajnu emocionalnu težinu.
Suzana je predložila da on pođe s njom; međutim, Sašu dosljedno smatra očinskom figurom, što je osjećaj koji je ponovljen u više navrata. S druge strane, Saša ga doživljava kao sina – ne službeno, ali s dubokim poštovanjem. Ovaj odnos je potaknuo vezu koja nadilazi puke obiteljske veze. Njihovo partnerstvo karakterizira uzajamno poštovanje, razumijevanje i utješna toplina koju može ponuditi samo istinska obiteljska intimnost. Usred nemira, Daniel nastoji djelovati kao glas razuma. Zajedno sa svojim partnerom, sudjelovao je na konferenciji za novinare kako bi izrazio svoju zabrinutost. Izrazio je nadu da se situacija neće dalje pogoršavati, ali je također prepoznao duboku bol koju trpe. Osvrnuo se na očajno stanje svoje majke i sestre, primijetivši da im je sve teže. U svakodnevnom životu i interakcijama prepoznao je znakove emocionalnog umora, kao da se njihova patnja manifestira kao puzajuća depresija koja neprestano napreduje.
Važnost njegovih riječi je naglašena njegovim priznanjem straha da bi kao posljedica mogla uslijediti još jedna tragedija. U svojoj nevolji i osjećaju bespomoćnosti, izrazio je dirljiv osjećaj: “Bog ne želi da bude još jednog sprovoda.”
