U ovom članku predstavljamo priču žene koja je pretrpjela traumu, dok razmišlja o svom odnosu s bivšim suprugom i značajnom emocionalnom utjecaju koji je taj odnos imao na njezin život.
Prije šest godina moj je život doživio duboku i razornu promjenu. Osoba koju sam nekoć smatrala kamenom temeljcem svog postojanja, moj tadašnji suprug, iznevjerio je moje povjerenje na način koji podsjeća na tragične priče s kojima sam se prije susretala u životima drugih žena.
Upustio se u nevjeru, iscijedio našu zajedničku ušteđevinu – sve dinare skupljene tijekom godina – a zatim netragom nestao. Nije bilo poruka, ni pogleda; jednostavno je nestao kao da nikada nije bio dio mog života. Ova iznenadna odsutnost bacila me u vrtlog tjeskobe, razočaranja i ljutnje. Dugo mi je trebalo da se priberem, da ga prestanem tražiti u masi i da se konačno suočim sa surovom stvarnošću: otišao je, otišao, i nije se namjeravao vratiti.
Sljedeće su godine bile obilježene naporima da rekonstruiram svoj osjećaj sebe, povratim svoje samopouzdanje i nastavim sa svojim životom oslobođenim uporne sjene prijevare. Došao sam cijeniti mir svog prebivališta, cijeniti male stvari i njegovati vjeru u druge, unatoč napornoj i postupnoj prirodi ovog putovanja. Iako sam sumnjao u svoju sposobnost da ponovno volim, sudbina je imala druge planove.
Tijekom prošle godine susreo sam osobu koja je uspješno uklonila barijere koje sam pažljivo izgradio oko sebe. Njegova smirenost, ljubaznost i smisao za humor osvijetlili su prazninu koju sam proživljavala. Nakon osam mjeseci veze, predložio mi je da upoznam njegovu obitelj. Isprva sam osjetila mješavinu nervoze i uzbuđenja, jer je ovaj poziv ukazivao na to da on našu vezu vidi kao značajnu i vrijednu posvećenosti.
Druženje u rezidenciji njegove obitelji bilo je ugodno. Bili su gostoljubivi i ljubazni pojedinci koji su me od samog početka prihvatili kao svoju. Njegova je sestra djelovala pomalo zamišljeno, kao da pokušava razaznati nešto o meni; međutim, ovom opažanju nisam pridavao veliku težinu. Smatrao sam to tipičnom radoznalošću koja se javlja pri upoznavanju nove osobe u životu brata.
Nakon večere, dok su ostali ostali za stolom i razgovarali, diskretno mi je prišla i pozvala me na mirnije mjesto. Izraz njezina lica bio je onaj koji sam imao poteškoća dešifrirati – mješavina čuđenja i opreza. Prigušenim me tonom upitala jesam li prije bila udana za čovjeka po imenu Greg. U tom trenutku srce mi je poskočilo, u grlu se stvorila knedla, a um mi je preplavilo mnoštvo misli. S prizvukom oklijevanja, odgovorio sam potvrdno, znatiželjan što je razlog njezina pitanja i kako je za to saznala.
Bio sam potpuno zatečen njezinom naknadnom izjavom. Obavijestila me da je moj bivši suprug sada oženjen njezinom bliskom prijateljicom. Čini se da je svijet iznimno malen, možda premalen da bi se takve slučajnosti dogodile. Dok sam se pokušavao sabrati, sinulo mi je kako je smiješno da se, nakon svih godina i bezbrojnih događaja koji su se dogodili, moja prošlost i sadašnjost ponovno ukrštaju na ovaj način.
- Nasmiješila sam se, ne iz utjehe, već zbog svoje nesigurnosti oko odgovarajućeg odgovora. U tom sam trenutku shvatio da je preispitivanje prošlih trauma nepotrebno. Izdržao sam značajne poteškoće i izašao sam jači. Danas imam život koji cijenim i dijelim s čovjekom koji mi pruža ono što mi je prije nedostajalo – sigurnost i mir.
Svijet je možda malen, ali to vas ne bi trebalo spriječiti da sačuvate ono za što ste se toliko trudili izgraditi. Pomislio sam u sebi govoreći: “Pozdravljam cvijeće, ali prošlost… ne više.
