Današnji dan predstavlja veliki gubitak i za srpsku javnost i za sferu pop glazbe odlaskom dr. Aleksandra Đokovića, uglednog liječnika i dugogodišnjeg voditelja vitalnog kirurškog odjela. U dobi od samo 53 godine, njegov život je naglo prekinut, stvarajući prazninu koja se teško može ispuniti na bilo koji način.
Njegova karijera nije bila isključivo usmjerena na područje medicine; također je bio duboko prožet suosjećanjem i osjećajem ljudskosti. Brojni poznanici iz javnog života, estrade i medija izrazili su mu sućut povodom njegove smrti, ističući njegovu posvećenost drugima i njemu svojstvenu dobrotu.
Jedan od posljednjih zahvata koje je vodio ostao je u živom sjećanju publike – bila je to operacija pjevačice Krstine Matanović, koja je tada bila natjecateljica glazbenog natjecanja “Zvezde Granda”. Financijsku potporu za ovu operaciju dao je Saša Popović, bliski suradnik dr. Đokovića, ističući poštovanje koje su ovog liječnika imale ugledne osobe. Kako prenosi portal Espreso.rs (Izvor: espreso.rs, 2024), Popović je tada rekao da je „Aleksandar bio čovek koji je znao da spoji stručnost sa toplinom – pravi heroj iz senke“. Ova je intervencija u konačnici pružila Krstini priliku da nastavi svoju karijeru i život bez zdravstvenih problema.
- Ceca Ražnatović se preko društvenih mreža oprostila od doktora Đokovića, izražavajući duboku tugu: “Otišao si na bolje mjesto, ali nedostajat ćeš nam zauvijek… Nitko neće moći popuniti prazninu koju si ostavio.” Njezina poruka pogodila je i obožavatelje i kolege, koji su prepoznali da Aleksandar nije samo liječnik; mnogima je služio kao prijatelj, savjetnik i izvor podrške u trenucima najveće potrebe.
Nova.rs je u svom osvrtu navela (Izvor: nova.rs, 2024.) da su „njegova smirenost, stručnost i tiha velikodušnost ostavili neizbrisiv trag u medicinskim i estradnim krugovima“.
U vremenu kada se javne osobe često nalaze u društvu pojedinaca koji traže osobnu korist, dr. Đoković pokazao je jedinstven pristup vezama, njegujući istinske veze bez ikakvog očekivanja reciprociteta. Ova iskrenost pojačava tugu koja okružuje njegov odlazak. Sjećanja obitelji, kolega i prijatelja traju kao svjedočanstvo o čovjeku koji je ostavio trajan utjecaj – ne samo kroz svoju kiruršku vještinu, već i kroz suosjećanje, ohrabrenje i dostojanstvo koje je dosljedno pokazivao u svim svojim nastojanjima.
Nagli odlazak dr. Aleksandra Đokovića služi kao dirljiv podsjetnik na vrijednost pojedinaca koji, uz tihu poniznost, postižu izvanredna djela. Neće ga pamtiti po priznanjima koja je dobio, već po trajnom suosjećanju koje je iskazivao drugima na suptilan, ali dubok način.
