Marina Perazić važila je za jednu od najistaknutijih zvijezda bivše Jugoslavije, koja je izazvala oduševljenje mnogih muškaraca i zavela mnoge poznate osobe. Karijeru je započela u bendu “Denis i Denis”, a do danas su u sjećanju ostala njena sparna šaputanja u pjesmama “Soba 25” i “Program tvog kompjutera”. Nakon toga je započela vrlo uspješnu solo karijeru.
Davora i ja smo dobili poziv da provedemo deset dana u Budvi, gdje ćemo bez honorara nastupiti na Havajima, a jedina kompenzacija su nam smještaj i hrana u bungalovima koji se nalaze iza hotela Avala. Naši nastupi su pro bono jer ćemo cijelo vrijeme biti na moru, iako smo oboje navikli na život na moru (bit će smiješno). Prije našeg dolaska nastupile su Aske, također bez honorara, a tih desetak dana pridružio nam se i Goran Milošević. Bila sam zadivljena njegovom ljubaznošću, ljupkošću, toplinom i suptilnošću. Obećava da će biti prekrasno iskustvo!
“Sklopio se niz okolnosti. Vlasnik lokala na Havajima bio je kriminalac. Neki dan nas je pozvao da s njim pođemo u Miločer, točnije u hotel Maestral, gdje je na terasi nastupao bend More u kojem je bila i Doris Dragović. Po dolasku u Maestral bilo je jasno da će cijeli bivši Arkansas biti pun ljudi. Na trenutak sam upitao: ‘Tko?’ 1984.”, prisjeća se Marina nastavljajući priču.
Davor i ja nismo sigurni u identitet dotične osobe. Atmosfera se brzo zaoštrila dolaskom Arkana. Dok sam virila preko ograde hotelske terase, pogled mi je pao na ogromno vozilo parkirano ispred – zaista ogromno. Moja prva pomisao je bila: “Gdje ćete naći mjesto za parkiranje tako velikog automobila?” Publika je očarana impresivnim Lincoln Continentalom, koji se može pohvaliti prilično nekonvencionalnom nijansom koja se opisuje kao “bijela kava”.
Tako sam upoznao Arkana, koji je tada bio vlasnik kazina na Svetom Stefanu. Rečeno mi je da je Arkanu zabranjeno napuštanje naše zemlje; međutim, zbog velikih dugova koje je napravio raznim projektima koje je poduzimao za naciju, dopušteno mu je upravljanje tada najpoznatijim i najuglednijim kasinom na tom Jadranu.
“No, najintrigantnije je ovo: što ga je tog dana navelo da posjeti hotel Maestral? Radilo se, kako me doznaje, o aferi s Doris Dragović. Možda su me prevarili, nije sigurno”, prisjeća se Marina Perazić i nastavlja promatrati.
Imao sam priliku upoznati Arkana, koji je u meni vidio kvalitetu koja me izdvaja od ostalih pjevača. Činilo se da cijeni moj nedostatak divljenja prema kriminalcima, iako sam se dosljedno držao podalje od njih. Prilikom sljedećeg susreta u Beogradu, koji se dogodio usred bijela dana, zatekao sam Arkana u društvu ljudi koje sam želio izbjeći, zbog čega sam ljubazno odbio poziv da im se pridružim.
Godinama kasnije, krajem devedesetih, u bifeu Ateljea 212 susreo sam se s Oliverom Mandićem. Iskazivao je svoj bijes prema meni. Dok sam bio u New Yorku, zamoljen sam da dam svoje mišljenje o fotografiji na kojoj Oliver Mandić i Dušan Prelević, postavljeni kraj kninske ploče sa strojevima. Moj odgovor je bio da je neprimjereno da se umjetnici promoviraju na takav način.
Oliver Mandić mi nije mogao oprostiti opasku. Kad me je ugledao, silno je ljutito povikao: “Sreća ti što te čuvaju Ceca i Arkan, inače ne bi bila živa!”
