Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik Svetog Atanasija Atonskog. U svjetlu ove prigode donosimo nekoliko narodnih tradicija i vjerovanja vezanih uz ovaj blagdan.
Sveti Atanazije Atonski, koji se obično naziva Atos, ističe se kao ključna osoba na području duhovnog vodstva i monaške reforme tijekom 10. stoljeća. Njegovi doprinosi posebno su značajni u povijesti pravoslavlja, budući da je njegovo djelovanje potaknulo duboke preobrazbe na gori Atos.
Nakon što je stupio u redovnički život, povukao se u osamu, posvetivši mnoge godine pustinjačkom životu koji je karakterizirao strogi asketizam i nepokolebljiva molitva. Ipak, njegovo razumijevanje monaštva nadilazilo je prevladavajuće običaje njegova vremena. Prepoznao je goleme izazove povezane s potpunom samoćom, priznajući da se mnogi redovnici bore na tom putu.
U skladu s tim, uspostavio je Cynovian sustav – okvir u kojem su redovnici živjeli zajedno, podržavajući jedni druge i potičući zajednički rast u vjeri. Kroz ovu inicijativu, on je učinkovito preobrazio planinu Atos u strukturiranu monašku republiku, a njegovo je nasljeđe postavilo temelje za duhovni život generacija koje dolaze.
Sveti Atanazije je još za života stekao velik broj sljedbenika i brojne obožavatelje. Njegovo učenje i spisi raširili su se među pobožnim pukom, a posebno je poznat po tome što je sastavio inauguracijski kodeks Svete Gore, koji je utvrdio propise za sve pojedince koji su željeli služiti Bogu na ovom svetom mjestu. Kao rezultat njegova utjecaja, samostani su se razvili u svetišta molitve, reda i mira, potičući ne samo duhovni rast nego i ljudsku solidarnost.
- Na Balkanu, a posebno u Srbiji, Sveti Atanasije se štuje kao moćni čuvar od nepogoda, oluja i nepovoljnih vremenskih prilika. U vremenima kada grmljavina i vjetrovi predstavljaju opasnost za poljoprivredu i domove, pojedinci ga zazivaju molitvama. Staro stanovništvo vjeruje da ovaj svetac posjeduje sposobnost smirivanja bijesa prirode i rastjeravanja zlih sila koje žive u sjeni.
U južnim krajevima Srbije do danas je ostala zadivljujuća legenda o pokušaju đavola da iskuša časnog monaha. Prema ovoj tradiciji, zlonamjerno biće prerušeno u izuzetno lijepu mladu ženu, nastoji zavesti Atanazija i uvjeriti ga da napusti svoju vjeru u korist obožavanja zla. Međutim, sveti Atanazije pokazao je mudrost i razboritost; prepoznao je prijevaru i uputio “djevojku” da demonstrira svoju moć tako što će se zatvoriti u malu teglu.
Kad ga je đavao poslušao, redovnik je brzo zatvorio posudu i bacio je u more. Prema legendi, vrč je godinama plutao u morskom prostranstvu dok ga konačno nisu otkrili ribari. Nesvjesni njegovog sadržaja, otvorili su posudu i nenamjerno pustili đavla, koji je zatim ponovno lutao zemljom, nastojeći iskušati i iskvariti čovječanstvo. Starci tvrde da kad god grom udari, đavo vjeruje da se približava Sveti Atanazije. U strahu se pokušava sakriti skačući u razne kontejnere. Stoga je postao običaj da se na dan ovoga sveca svi lonci i tave drže dobro zatvoreni kako zlo ne bi ušlo u domove.
U nekim delovima Srbije vodeničari imaju značajno mesto u narodnoj tradiciji. Vjeruje se da se na ovaj dan u izvorima i potocima nalaze šejtani, zbog čega mlinovi ne rade kako treba. Zbog brige za zlonamjernike, mnogi mlinari se suzdržavaju od rada svojih mlinova, jer su uvjereni da bi to moglo dovesti do nesreće ili štete na njihovoj opremi.
Sveti Atanazije ostavio je trajan trag ne samo u ljetopisima monaštva nego iu kolektivnoj svijesti vjernika. Njegova nepokolebljiva vjera, mudrost i snaga postali su simbol borbe protiv iskušenja i zla. I danas vjernici traže njegov zagovor nadajući se da će ih zaštititi, unijeti mir u njihov život i izbaviti ih iz nevolja. Njegov blagdan obilježen je molitvom, štovanjem i vjerom, a oni koji iskreno traže njegovu pomoć uvjereni su da mogu dobiti jedinstvenu milost i podršku u svojim izazovima.
