Josip Pejaković– poznati glumac, zagovornik i simbol bosanskohercegovačke kulture – preminuo je u 78. godini nakon duge borbe sa teškom bolešću.
O smrti Josipa Pejakovića, poznatog bosanskohercegovačkog glumca, oglasio se njegov sin Dejan. Pejaković je preminuo u 78. godini života, a na društvenim mrežama od njega se opraštaju brojni umjetnici, kulturnjaci i poštovatelji njegovog stvaralaštva, među kojima Nihad Kreševljaković, Lana Zablocki i mnogi drugi.
Tijekom posljednjeg desetljeća života vodio je rigoroznu i nemilosrdnu borbu protiv raznih zdravstvenih problema. Prošao je čak 17 kirurških zahvata, od kojih su neki bili dugi i složeni. 2019. primijetio je da su medicinski radnici gotovo digli ruke od njega; međutim, uspješno se oporavio i nastavio život.
Josip Pejaković rođen je 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je glumu u Sarajevu, završivši Dramski studio kod Kaće Dorić i Josipa Lešića. Njegove diplomske izvedbe bile su uloge Tuzenbacha u Trima sestrama Antona Pavloviča Čehova i Filtosa u Koncertu u jajetu Fernanda Arabala, obje u režiji Kaće Dorić.
Tijekom svoje karijere ostvario je preko 50 glavnih uloga u Narodnom pozorištu u Sarajevu i pojavio se u zapaženim filmovima među kojima su Ljudski faktor i Kuća pored puta, kao i zbirci monodrama koje su značajno definirale njegovu umjetničku ostavštinu.
- U jednom od rijetkih javnih istupa nakon teške operacije, Pejaković je duboko emotivno govorio o svom iskustvu s bolešću i borbi za preživljavanje. Rekao je da je prošao 17 operacija, od kojih su četiri zahtijevale punu anesteziju, a svaka je trajala sedam i pol sati. U određenim trenucima opisao je sebe kao klinički mrtvog.
“Otpušten sam”, rekao je za program Pressing. “Bilo je nekih rasprava o prirodi moje otpornosti u prevladavanju takvih izazova. Slažem se sa svojom nacijom, Bosnom, koja podnosi vlastite poteškoće, ali sam uvjeren da će i ona prevladati.”
Također je razgovarao o određenim medicinskim problemima, uključujući operaciju slijepog crijeva, višestruke stenove, dvostruku premosnicu, pa čak i bakterije koje je “riješio” tijekom svog boravka u bolnici. Suočio se s mogućnošću potpune amputacije noge zbog komplikacija i gangrene.
“U tom trenutku se činilo da je nada izgubljena. Našao sam se na Klinici za infektivne bolesti, smršavio sam 45 kilograma, što me spustilo ispod rokovnika. U konačnici, zahvaljujući intervenciji Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba, Centra i načelnika općine i načelnika općine Iznik, prebačen sam na liječenje u Zagreb. U Sarajevo sam se vratio bez bakterija, što je rezultat koji smatram svojim najvećim. značajan trijumf”, rekao je.
Ispričao je iskustvo naknadne ozljede – ozljede noge koja mu je pogoršala stanje. Iako su mu liječnici preporučili amputaciju, on je tu mogućnost odbio i odlučio se za liječenje u inozemstvu. Uz pomoć prijatelja, posebno Seje Brajlović, uspio je konzultirati se s profesorom Ninkovićem, svjetski priznatim stručnjakom za rekonstruktivnu i plastičnu kirurgiju.
Navečer mu je moj sin proslijedio dijagnozu, a on je sljedećeg jutra odgovorio: “Mogu ja to”. Ponudio je da operaciju obavi besplatno; međutim, bio je potreban polog od 35.000 eura. Nakon toga, jedan pojedinac iz Beča, koji me nikada ranije nije sreo, pitao je ima li lijekove, ali je platio u roku od samo 15 minuta.
Zajedništvo među pojedincima u dijaspori bilo je izrazito snažno, o čemu svjedoči inicijativa “300 kruna za Josipa Pejakovića” koju su pokrenuli Krajišnici u Skandinaviji, a slična nastojanja organizirana su i u Australiji.
- Na pitanje o potrebi umjetnika tako cijenjenog ugleda da traži liječničku pomoć, odgovorio je da je liječničku pomoć tražio u Bosni i Hercegovini; međutim, kirurzi su utvrdili da se zahvat ne može izvesti tamo. Iako je bilo administrativnih prepreka, bivši premijer je na kraju intervenirao kako bi riješio problem, što je rezultiralo obustavom kampanje.
