Ponekad se između dvoje ljudi koji su dugo u vezi ili braku gubi interesovanje. U nastavku današnjeg članka vam donosimo koji su to surovi razlozi zbog kojih vrlo često muškarci gube interesovanje za svoju partnerku.
Evo devet mogućih razloga zašto bi muškarac mogao odjednom izgubiti interes.
-“Ljudi ne odlaze jer vas ne cijene, oni žele nešto drugačije.” – George Bernard Shaw
-Ostvario je svoje želje, ali je kasnije doživio pad motivacije.
-Fokus nije samo na seksu, iako to može biti središnja tema. Ponekad čovjeka ponese iščekivanje: nepredvidljivost, uzbuđenje, ushićenje. Postaje osnažen težnjom za osvajanjem, trudom, vremenom i željom za postizanjem. No, nakon što postigne svoj cilj, emocije se brzo rasplinu. To nije zbog bilo kakvog pada ženinih kvaliteta, već zato što njegov interes nije bio usmjeren na nju kao pojedinca, već na njegov vlastiti osjećaj uzbuđenja.
Tužno je, ali istinito, reći da neki muškarci nemaju sposobnost za intimnost; njihovo je razumijevanje ograničeno na težnju za tim. Nakon što pritisak nestane i potreba za osvajanjem nestane, često se povlače, postaju emocionalno udaljeni ili potpuno nestaju. Posljedično, žena se može osjećati iskorišteno. Međutim, važno je prepoznati da on možda nije ni svjestan da je uvjetovan na ovaj način.
Počeo je doživljavati unutarnje probleme o kojima se suzdržava govoriti.
Ljudska bića nisu dosljedno transparentna.
Zabrinutosti kao što su financijske poteškoće, iscrpljenost, osjećaj neadekvatnosti i strahovi o budućnosti mogu ih teško opterećivati, ali oni odlučuju šutjeti. Iako se mogu povući u svoju nutrinu, to ne znači gubitak naklonosti; nego proizlazi iz nesposobnosti da upravljaju svojim unutarnjim nemirom usred kaosa.
Ovo zapažanje posebno vrijedi za pojedince odgajane s uvjerenjem da se “čovjek treba snalaziti u tišini”. Kada se suoče s izazovima, takvi se muškarci radije povlače nego traže pomoć. Žena može ovo ponašanje shvatiti kao hladnoću ili ravnodušnost; međutim, to je u biti mehanizam preživljavanja – barijera podignuta umjesto priznanja ranjivosti.
Veze se često raspadaju u takvim slučajevima: kada jedna osoba doživi nevolju, a druga ostane nesvjesna. Ključno je razlikovati šutnju od ravnodušnosti; ponekad to jednostavno može biti artikulirana molba bez verbalnog izražavanja.
Ono što je u početku privuklo moje zanimanje je nestalo.
Ponekad čovjek može primijetiti da njegov interes jenjava zbog nestanka osobina koje su ga u početku osvojile. Ti atributi mogu uključivati njezin izgled, njezin glas, sjaj u njezinim očima ili fluidnost njihovih razgovora – elemente koji su je činili jedinstvenom u njegovim očima. Međutim, kako vrijeme odmiče, žena može postati opuštenija, potencijalno izgubivši onu početnu udobnost, prestaje biti ono što je autentično, i umjesto toga pokušava usvojiti privlačniju osobnost. Nasuprot tome, on može početi nametati pretjerane zahtjeve, vršiti pritisak ili pokušati kontrolirati dinamiku njihove veze.
Čovjek tada odlazi, potpuno nesvjestan svojih postupaka. Njegov odlazak nije motiviran ljutnjom ili namjernim razmišljanjem; nego osjeća promjenu atmosfere. Kao da je svjetlo koje mu je nekoć osvjetljavalo put počelo blijedjeti. Žar koji ga je prije plijenio nestao je. On više ne vidi privlačne kvalitete žene koje su ga u početku privukle.
To ne znači da netko mora dosljedno preuzimati ulogu. Umjesto toga, naglašava važnost održavanja individualnosti, atributa i vitalnosti. Muškarac se zaljubljuje u ženu koja “blista”; kad se njezino svjetlo smanji, on biva uronjen u tamu.
“Vjerovanje nekome tko ima moć da te povrijedi definira ljubav.” Hemingway
Počela je inzistirati i predviđati pretjerane zahtjeve.
Postoji delikatna razlika između topline i pretenzije, te između povjerenja i kontrole. Kada žena počne zahtijevati sve više i više od muškarca – poput “nazovi”, “objasni”, “budi tu” i “donesi mi radost” – on to može shvatiti kao emocionalni teret koji ga opterećuje. U nedostatku odgovarajućih sredstava, njegov instinkt bi mogao biti da pobjegne.
Ovo zapažanje je posebno važno za muškarce koji se bore s odbijanjem zahtjeva, ali se ističu u nestajanju. On može iskreno pokušati održati svoje napore samo da bi se na kraju iscrpio i povukao. Ovo se povlačenje događa kada okolnosti postanu izazovne, jer nije tražen pojedinac, već njegova uloga: ona tješitelja, hranitelja, suštine postojanja. Služiti kao tuđa bit je i zastrašujuće i guši.
Pojedinci općenito ne vole biti opterećeni očekivanjima. U vezi nema potrebe za očinskom figurom u sjeni ili idealiziranim superjunakom. Ono što je bitno je stvarna osoba, ona koja posjeduje vlastita ograničenja, ranjivosti i autonomiju. Ako se muškarac počne osjećati nelagodno, vjerojatno će otići — tiho i bez pompe.
Postigla je razinu izvrsnosti zbog koje više nije među živima.
Ponekad žena može težiti utjelovljenju savršenstva – odišući ljepotom, nježnošću i nepokolebljivim razumijevanjem. U toj potrazi, ona se prestaje afirmirati, podnosi omalovažavanje i prilagođava se vanjskim očekivanjima. Međutim, paradoks je u tome što pokušavajući se prikazati “lijepom”, sve više gubi svoju jedinstvenost. Kao da se njezina individualnost raspada, postaje sve prozirnija.
Međutim, muškarac nije oduševljen praktičnošću. Umjesto toga, privlači ga energija, osjetljivost i osobnost. Kad primijeti da je žena sakrila svoje pravo ja iza fasade “dobre djevojke”, njegov interes splasne. Postaje nezainteresiran. Ova stvarnost označava da odnosu nedostaje autentičnost; to ukazuje da nema prisutne strasti.
Sama ljubav utjelovljuje dašak drame, karaktera i nesavršenosti. U slučajevima kada sve izgleda besprijekorno, ne uspijeva odjeknuti; ne plijeni pažnju niti izaziva uzbuđenje. Stanje pretjerane glatkoće ukazuje na nedostatak vitalnosti.
“Kada netko prestane utjelovljivati enigmu, prestaje očaravati.” – Friedrich Nietzsche
Boji se vezanosti jer ona donosi bol.
Neki se muškarci boje ljubavi, ali ne zbog neke urođene zlobe. Taj strah prvenstveno proizlazi iz njihovih iskustava gubitka, izdaje i bolnih rastanaka. Kad osjete početak nove veze, javlja se tjeskoba zbog koje se povlače. Vrate se korak unazad, zatim još jedan i na kraju nestanu iz situacije.
Ovaj fenomen posebno je raširen među muškarcima koji su prošli kroz traume poput razvoda, izdaje ili gubitka voljene osobe, kao i kod onih koji u djetinjstvu nisu razvili osjećaj sigurne privrženosti. Posljedično, oni se bore da shvate kako voljeti bez ugrožavanja vlastitog identiteta.
Nakon toga se povlače, ponekad i trajno. To se događa jer strah od moguće emocionalne boli nadmašuje želju da budu u društvu druge osobe, čak i kada im je ta osoba značajna.
Uhitio ga je drugi, koji ostaje “nepoznat”.
Ovo je jedan od najmučnijih, ali realnih razloga. Ponekad se pojedinac jednostavno može zaljubiti u drugu osobu, ne zbog superiornosti u ljepoti, inteligenciji ili drugim atributima, već zbog njihove jedinstvenosti. One ostaju neistražene, zagonetne i posjeduju primamljivu kvalitetu.
Ovaj fenomen je vođen instinktom, a ne racionalnošću. Ne radi se o izdaji; umjesto toga, odražava čežnju za svježim iskustvima. Osobito među emocionalno nezrelim pojedincima koji se bore s uspostavljanjem odnosa, postoji tendencija da muškarci traže uzbuđenje kroz novost, osobito kada su njihove interakcije usredotočene na “dojmove”.
Posljedično, sva ta nekoć držana vrijednost može se u trenu smanjiti. To se događa isključivo zato što mozak žudi za svježim emocijama, novim trijumfima i živopisnim iskustvima, ostavljajući one iz prošlosti lišene svojih. Žena se nađe bez ičega, zbunjena iznenadnim krajem svega. Zapravo, za to je kriva njegova nezrelost, a ne njezine percipirane “nesavršenosti”.
“Dok neki pojedinci traže ljubav, drugi su samo u potrazi za uzbuđenjem.” – Frederic Beigbeder
Nedostajalo mu je dovoljno dubine.
Određeni odnosi postoje u području flerta, seksualne privlačnosti i površnog uživanja. Iako sve izgleda lijepo, ugodno i privlačno, u konačnici im nedostaje dubine. Ne postoji tvar za koju se može vezati njihova duša. Razgovori su odsutni u tihim noćnim satima, i nema suputnika s kojim bi podijelio tišinu u trenucima nevolje.
Ako muškarac posjeduje dubinu izvan puke površnosti, neizbježno će shvatiti da mu nedostaje istinska povezanost sa ženom. On će prepoznati odsutnost bitnih kvaliteta kao što su raspoloženje, mudrost i zadovoljstva. Njegov odlazak nije rezultat nedostatka ljubavi; nego proizlazi iz nemogućnosti da doživi pravu ljubav, budući da u njoj nije uspio otkriti ono što nadilazi tjelesno.
Nikad nije bio potpuno prisutan s tobom.
Ponekad dotični pojedinac možda nije bio potpuno uključen u odnos od samog početka. Dok je bio prisutan, njegova je uključenost bila površna. Komunicirao je sms-om i telefonskim pozivima i pokazivao pažnju; međutim, činilo se da je njegovo emocionalno ulaganje bilo negdje drugdje. Moguće je da se nije u potpunosti udaljio od svoje prethodne partnerice ili mu je jednostavno nedostajala spremnost da se obveže. Alternativno, on može gajiti sumnje o samom konceptu ljubavi.
Žena je osjetila da nešto nije u redu. Djelovao je pretjerano glatko i uredno, više je podsjećao na obalu nego na vodene dubine. Nakon njegova odlaska, našla se zbunjena nemogućnošću svega toga. Jednostavno se preselio na mjesto koje je odgovaralo njegovoj želji da bude odsutan. Nikada zapravo nije bio prisutan, a sada je potpuno nestao.
U ovoj situaciji nije riječ o izdaji. Umjesto toga, radi se o stvarnosti da određeni pojedinci posjeduju unutarnji mehanizam. Odnosi pristupaju jednim okom usmjerenim prema naprijed, dok je drugo usmjereno na izlaz.
Ponekad muškarac ne odlazi zbog ženine krivnje, već zbog vlastite tjeskobe, straha, osjećaja praznine ili nezrelosti. Slično tome, žena možda neće biti napuštena slomljena srca, već se umjesto toga može suočiti sa spoznajom da je vrijeme da krene dalje. Prava ljubav ne nestaje tiho; to izdrži. Oni kojima je doista stalo ostaju prisutni i uključeni u razgovor, čak i usred straha, poteškoća ili tame.
