U dobi od 78 godina Verica Rakočević, cijenjena modna dizajnerica, zrači trajnom vitalnošću. Njezina besprijekorna prezentacija i živopisno držanje nedvojbeno su očaravajući.
Proslavljena dizajnerica nerijetko zapanji promatrače odjevnim komadima koje manekenke izlažu na modnoj pisti. Nedavno je ponovno zanijemila publiku svojim najnovijim ansamblom.
Vericini javni modni izbori u posljednje su vrijeme istinski zaokupili pozornost publike. Izazvala je veliku pozornost podijelivši fotografiju na kojoj nosi raskopčan sako, isprva otkrivajući košulju ili grudnjak.
Ova odvažna slika bila je uparena sa značajnom porukom: “Prigrlite svoje autentične emocije, čak i ako se nađete sami u njima” – dirljiv citat koji se pripisuje Henriju Michauxu. Nakon izljeva hvalospjeva o njezinom iznimnom smislu za modu, jedan od Veričinih obožavatelja bio je ponukan raspitati se o tajni njezina mladolikog izgleda. Verica je prije jedanaest godina stupila u brak s trideset godina mlađim skladateljem Veljkom Kuzmančevićem, što je izazvalo veliki interes javnosti.
Kako je vrijeme prolazilo, postali su jedan od najomiljenijih parova u javnosti. Unatoč značajnoj razlici u godinama, Verica ne pokazuje brigu za protok vremena, već se time ponosi. Taj je osjećaj vidljiv u nepromijenjenim fotografijama koje objavljuje na svom Instagram računu, a koje elegantno ističu njezinu prirodnu ljepotu bez potrebe za digitalnim izmjenama.
Tema starosti često se nameće u raspravama i smatram je prilično zabavnom. Čini se da žene podnose većinu oštrih kritika koje se odnose na njihovu dob. Osobno, uvrijedim se kad me nazivaju “baka”, unatoč mom živom i aktivnom raspoloženju. Iako cijenim što imam šest divnih unučadi, pojam “baka” djeluje obeshrabrujuće kada se koristi za opisivanje žene u četrdesetima. Izražavam solidarnost sa svim ženama koje se susreću s ovim problemom.
Zanimljivo je da se muškarci u pedesetima ne nazivaju djedovima. Titula bake i djeda trebala bi biti rezervirana isključivo za osobe koje imaju stvarne unuke. Prava mladost nije definirana kronološkom dobi, već nečijom snagom i kreativnim kapacitetom. Kako je Rakočević rječito rekao, mladost je stanje duha.
Bonus:
Godine 1770. grupa istraživača na brodu britanske kraljevske mornarice kojom je zapovijedao kapetan James Cook došla je do izuzetnog otkrića, koji su otkrili izvanredna ljekovita svojstva biljke čajevac, znanstveno poznate kao Melaleuca alternifolia. Njihovo ih je putovanje dovelo do obala Australije, u blizini živopisnog suvremenog grada Sydneya. Diljem ove prostrane zemlje naišli su na brojna visoka stabla, svako ukrašeno aromatičnim i mirisnim lišćem.
Australski Aboridžini, priznati kao autohtoni stanovnici, dali su iscrpna izvješća o terapeutskim svojstvima ovog drveća. Nebrojenim generacijama listovi stabla čajevca imali su veliki značaj i korišteni su u liječenju rana i posjekotina. Prema aboridžinskim običajima, kada se značajna količina ovog lišća rasprši u susjedne lagune, stvara se izuzetno ljekovito sredstvo koje se dobiva izravno iz ulja koje se nalazi u njima.
Učinkovitost obloga dobivenih od ovih listova bila je izuzetno snažna, igrajući ključnu ulogu u borbi protiv raznih kožnih infekcija, uključujući i one ozbiljne prirode. Kapetan Cook ovu je biljku nazvao “stablo čaja” nakon što je otkrio njezina ljekovita svojstva. Kako su se Europljani naselili u Australiji tijekom 19. stoljeća, upotreba čajevca postala je široko prihvaćena u tradicionalnoj medicini, posebno zbog njegovog uspjeha u liječenju rana, opeklina i niza kožnih bolesti.
U narednim desetljećima 1970-ih i 1980-ih, uzgoj čajevca je počeo omogućiti veliku proizvodnju ulja čajevca. Izvanredna učinkovitost Melaleuca alternifolia, koja se obično naziva uljem čajevca, učinila ga je vrlo željnim prirodnim antiseptikom. Istraživanja u znanstvenoj zajednici pokazala su da ovo eterično ulje ima iznimnu moć, jer je trinaest puta učinkovitije od fenola, koji se prije smatrao standardnim antiseptikom. Važno je napomenuti da je ovo ulje potpuno netoksično i ima jedinstvenu kvalitetu da ne iritira kožu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ulje čajevca postalo je važna komponenta u osobnim priborima prve pomoći mnogih vojnika, igrajući značajnu ulogu u dezinfekciji rana i liječenju kožnih infekcija.
Nakon rata, sveobuhvatne znanstvene studije dosljedno su potvrđivale izuzetnu učinkovitost ulja čajevca. Njegova izvanredna antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva čine ga vrlo vrijednim tretmanom za niz kožnih infekcija, kao što je “atletsko stopalo”. Nadalje, njegova široka primjena u oralnoj higijeni i prepoznavanje unutar stomatološke struke dodatno povećavaju njegovo značenje.
