Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu. Ovaj dan zauzima posebno mjesto u crkvenom kalendaru i smatra se jednim od petnaest najvećih kršćanskih blagdana. Njegova duhovna i simbolička važnost ogleda se u brojnim narodnim običajima i vjerovanjima koja se prenose s koljena na koljeno.
Sveti Petar apostol, poznat i kao prvi među Isusovim učenicima, po zanimanju je bio ribar, a izvorno se zvao Šimun. On je bio taj koji je prvi jasno posvjedočio svoju vjeru u Krista, izgovarajući riječi: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Njegova je uloga u širenju kršćanstva ogromna – činio je čuda, liječio bolesne, uskrisivao mrtve, a predaja kaže da su i sjene njegova tijela imale moć ozdravljenja bolesnih.
Za razliku od Petra, sveti apostol Pavao imao je drugačiji put do vjere. Rođen u gradu Tarzu, po imenu Savao bio je gorljivi sljedbenik farizejske škole, poznat kao progonitelj kršćana.
- No, njegovo obraćenje dogodilo se na dramatičan način – nakon vizije na putu za Damask povjerovao je u Krista i postao jedan od najvećih propovjednika i teologa prve Crkve. Život je posvetio misionarenju, osnivao crkve u mnogim mjestima i širio Kristov nauk. Predaja kaže da je u Rimu, za vrijeme vladavine cara Nerona, stradao zajedno s Petrom – Petar je razapet, a Pavao, kao rimski građanin, posječen mačem.
Petrovdan u Srbiji i danas je slava mnogih domaćinstava. Praznik ima posebno mjesto u narodnom kalendaru, jer se smatra međom godine, datumom koji simbolično označava prijelaz iz jednog dijela ljeta u drugi. Često ga se povezuje s Ivanjskim blagdanom, a vjeruje se da tada dolazi do promjena u prirodi koje donose svježije vrijeme i pripremaju zemlju za sljedeće godišnje doba. Ovaj praznik prate mnogi običaji koji su i danas prisutni u mnogim krajevima Srbije.
Na ovaj dan u mnogim mjestima organiziraju se sabori i okupljanja mještana. Poseban običaj je paljenje ljila – velike vatre koja se peče od mlade kore divlje trešnje ili breze. Djeca izrađuju baklje tako što presavijaju brezovu koru, pune je slamom i potom pale. S tim plamenom obilaze torove i kolibe, pjevajući i igrajući oko vatre. Prema tradiciji, paljenje jorgovana ima duboko simboličko značenje – podsjeća na vremena kada su kršćani bili progonjeni od strane carske vlasti, privezani za stupove, zaliveni smolom i zapaljeni poput plamena. Tako je ovaj običaj postao način da se oda počast žrtvama i ujedno prizove svjetlo u domove.
Na ovaj se blagdan u mnogim krajevima rano ujutro polijevala stoka kako bi tijekom godine bila zdrava i plodna. Pastiri su pleli vijence od ljekovitog bilja i stavljali ih kravama i ovcama na rogove, vjerujući da će im tako zaštititi stado od bolesti i zlih sila. Vjerovalo se da se na Petrovo ne smije raditi u polju niti upregnuti konje u kola jer bi to moglo donijeti nesreću.
U Vojvodini je postojao običaj da se do Petrovdana nisu smjele rezati jabuke nožem, niti se smjelo igrati loptom ili udarati jabuke jabukama. Ljudi su vjerovali da će, ako to učine, doći velika tuča i uništiti usjeve. U nekim selima južnog Banata na ovaj dan su se rano ujutru nosile jabuke komšijama, „za dušu pokojnika“, a ponegde su se jabuke nosile u crkvu da ih sveštenik osvešta.
Poseban je i običaj spravljanja kolača od jabuka petrovače. Ti su se kolači uvijek mijesili za blagdan i dijelili djeci i gostima. Osim toga, vjerovalo se da je Petrovo dan kada se prekidaju ružni snovi i nevesele misli, pa se često molilo za zdravlje, plodnost zemlje i mir u obitelji.
Danas ovaj praznik i dalje ima snažan značaj u pravoslavnoj tradiciji. Nije to samo spomen na dvojicu velikih apostola, već i prilika za okupljanje obitelji, obnovu vjere i povezivanje s običajima koje je narod stoljećima čuvao.
