U Prizrenu se većina Srba zapošljava unutar crkve, dok općinski ured ima samo jednog službenika koji se bavi pitanjima koja se tiču Srba. Stanovnici Bistrice često navode zabrinutost za sigurnost i mogućnost zaposlenja kao razloge nevoljkosti njihove djece da ostanu u gradu.
Ipak, postoje znakovi napretka u ovom području. Pojedinac srpske nacionalnosti spomenuo je da su u regiju stigli prije otprilike godinu dana s namjerom da traže posao.
Srećom, uz pomoć prijatelja, zaposlili su se u radionici za popravak motocikala. S obzirom na oskudne prilike u Brezovici, prigrlili su tu ulogu jer im je nudila financijsku stabilnost. Njihova želja za boljim izgledima za zapošljavanje u regiji se ostvarila i trenutno nemaju poteškoća u radu.
U području održavanja motocikala, Srbin daje prioritet besprijekornoj funkcionalnosti i besprijekornom tijeku rada. Njegovo karizmatično držanje zavoljelo ga je zajednicu, premostivši nacionalne podjele i zaradivši mu topao prijem kod Turaka, Goranaca i ljudi različitog podrijetla.
Usred ovog skladnog okruženja našao sam se sam u svojoj čežnji za jedinstvom. “Nema problema”, samouvjereno tvrdi. Unatoč ograničenom znanju albanskog, on učinkovito komunicira i s klijentima i sa susjedima, nudeći sigurnost:
“Jezik ni na koji način ne predstavlja prepreku. Sa mnom u određenoj mjeri komuniciraju na albanskom, a povremeno netko može razgovarati na bosanskom ili srpskom. Dok većina pojedinaca prepoznaje moje srpsko podrijetlo, nikada se nisam suočio s upitima o mojoj prisutnosti, niti je itko postavio pitanje ‘Zašto si ovdje?’ Tu frazu tek treba izgovoriti u mojoj prisutnosti.
Odrastajući u teškoj četvrti Potkaljaja, poznatoj po svojim uskim ulicama i izolaciji, razvio je strast za motociklima i njegovao je svoje vještine u njihovom popravljanju,” primijetio je. Jednog slučajnog dana, jedan albanski mehaničar ga je ljubazno pozvao da radi s njim u radionici U tom je okruženju stekao opsežno znanje o motociklima. Borio se s dubokom odlukom hoće li se vratiti u Prizren, kao što je ranije nagovijestio.
Po dolasku ovdje, u početku sam gajio zabrinutost u vezi sa svojim srpskim identitetom i mojim druženjem s mlađom generacijom. Suprotno mojim očekivanjima i onome u što sam vjerovao, moja su iskustva bila izrazito pozitivna.
Pojedinci ovdje izražavaju srdačnu dobrodošlicu Srbima, potičući ih na istraživanje, boravak, pa čak i uspostavljanje života ako se to želi. Otkrivanje srpskog identiteta ne dovodi do osude ili diskriminacije; nego poziva na prilike za intervjue i ponude smještaja. Mnogi moji prijatelji izražavaju čuđenje i bore se da shvate kako se može cvjetati u takvoj atmosferi. Njihovo najvažnije pitanje uvijek je: “Suilazite li s kakvim izazovima?” Na što odgovaram sa sigurnošću: “Nisam se suočio s poteškoćama. Dođite i uvjerite se.”
