Postoji tradicija koja mnogima u suvremenom društvu može izgledati zaprepašćujuća, no ipak je nekoć bila prevladavajući aspekt bračne noći u određenim područjima. Određene prakse, koje bi se sada smatrale uvredljivima i ponižavajućima, smatrale su se neospornim elementima života naših predaka.
U južnoj Srbiji, kao iu raznim drugim kulturama, bračna noć nije bila samo intimna prilika za novopečeni bračni par. Obuhvaćao je niz obveza i rituala, od kojih je jedan bio i pregled posteljine na tragove krvi koji su trebali poslužiti kao dokaz mladenkina djevičanstva. Takvi običaji i dalje izazivaju bijes u suvremenom društvu, a neki primjeri naglašavaju potencijalnu traumu koju bi ti običaji mogli nanijeti nevjestama.
Priča iz Azerbajdžana ilustrira iskustvo 27-godišnje Elmire (pseudonim koji je prepoznao BBC), koja je ispričala kako se njezina bračna noć pretvorila u mučno iskušenje. Unatoč završenom fakultetu i radu kao prevoditeljica, suočila se s velikim pritiskom obitelji i zajednice da “ispuni svoju bračnu dužnost”. Svjesna da je Elmira nespremna za brak, njezina majka je to priopćila njihovim rođacima, što ih je navelo da posumnjaju u njezino djevičanstvo.
Na večer vjenčanja, grupa žena iz obitelji, u pratnji daljnjeg rođaka, okupila se na ulazu u sobu, pozorno osluškujući znak da je brak konzumiran. Elmira je prenijela psihologinji Eladi Gorini: “Ako ne bude dokaza o krvi, mladenka se suočava s mogućnošću da bude vraćena svojim roditeljima, označena kao ‘oštećena’ i zapravo izbjegavana od strane zajednice.” Ova teška situacija za nju je bila duboko ponižavajuća, a napetosti s njezinim mužem i obitelji pogoršale su ionako izazovnu noć.
Posljedice ovih tradicija su značajne. U određenim zajednicama, žena koja ne uspije pokazati svoju “nevinost” prve bračne noći može se suočiti sa stigmatizacijom kao razvedena, što komplicira njezine izglede za budući ponovni brak. Štoviše, povratak u roditeljski dom često nosi rizik od zlostavljanja i omalovažavanja.
Stručnjaci ukazuju da ova praksa nanosi emotivne i psihičke traume brojnim ženama. Iako je uvelike iskorijenjen iz glavnog društva, i dalje postoji unutar određenih otočnih zajednica. Elada Gorina, psihologinja specijalizirana za ženska prava, napominje da njezina primarna odgovornost često uključuje pružanje smjernica mladim ženama koje prije ove “provjere” doživljavaju strah i nesigurnost.
- Dodatni uznemirujući aspekt ove tradicije uključuje sudjelovanje starijih žena koje, kako primjećuje Gorina, daju “upute” mladim nevjestama u susjednim sobama ili im pomažu u “pripremama” za čin koji treba služiti kao dokaz časti obitelji. Nakon početne noći, obiteljska je obaveza postala pokloniti posteljinu sa znakovima krvi, čime se potvrđuje nevinost mladenke i ispunjenje bračne dužnosti.
U suvremenom društvu, kako sve veći broj parova ulazi u brak s prethodnim seksualnim iskustvom, te se tradicije čine i apsurdnim i surovim. Međutim, ostaci takvih običaja služe kao podsjetnik na povijesna ograničenja nametnuta pravima i slobodama žena. Svake godine sve je veći broj aktivista i stručnjaka koji upozoravaju na nastavak ove prakse, tvrdeći da umjesto da čuvaju obiteljsku čast, nanose duboke traume i ulijevaju osjećaj srama mladim ženama.
Bez obzira na izazove s kojima se suočavala, Elmira je otkrila otpornost da pobjegne iz štetnog okruženja i nastavi sa svojim životom. Trenutačno, njezin narativ stoji kao svjedočanstvo nužnosti rasprave o ovim pitanjima i zagovaranja prava žena da donose odluke koje se tiču njihovih tijela i dostojanstva.
