Vjerujemo da je svima vama koji su barem jednom u životu naišli na fotografiju djevojčice iz Avganistana . Naime , fotografija je za kratko vrijeme postala veoma viralna, a prikazuje stvarnost , odnosno kako rat utiče na osobu.
U dobi od 12 godina lik “afganistanske djevojčice” postao je jedan od najprepoznatljivijih u svijetu. Tek smo desetljećima kasnije saznali njezino ime, a tijekom sljedećih dvadeset godina postupno se pojavljivao narativ njezina života, obilježen sukobima, raseljavanjem i kulturnim utjecajem.
Jedini natpis koji je pratio fotografiju na naslovnici časopisa National Geographic u lipnju 1985. bio je “Djevojka iz Afganistana”.
Tijekom posjeta afganistansko-pakistanskoj granici, fotoreporter Steve McCurry uhvatio je bit mlade djevojke, koju karakteriziraju njezin intenzivan pogled, zelene oči i izraz lica koji je odavao zabrinutost, ozbiljnost i prijezir, dok je pokušavao dokumentirati utjecaj rata na ljude. Tek 17 godina kasnije otkriven je njezin identitet, poznata kao Sharbat Gula. Tijekom 1990-ih McCurry je bezbroj puta pokušavao utvrditi njezin identitet, a 2002. se vratio u Afganistan, gdje je nekoliko žena tvrdilo da ih je fotografiralo sredinom 1980-ih, dok je nekoliko muškaraca tvrdilo da su žene njihove supruge.
Snimio je brojne djevojčice školske dobi u izbjegličkom kampu, da bi kasnije otkrio da nije dobio pristanak za takve radnje, jer je fotografiranje pojedinaca protivno paštunskim kulturnim normama, koje nalažu da ženska lica ne smiju biti vidljiva muškarcima koji nisu članovi obitelji.
Fotografija mi je zadala velike poteškoće… Volio bih da nikad nije snimljena. Živo se sjećam dana i fotografa koji je došao u kamp Nasir Bagh. Kao dijete, protivio sam se fotografiranju. U afganistanskoj kulturi običaj je da se žene ne pojavljuju na fotografijama. Međutim, dostupne opcije bile su ograničene, kao što je izrazila osoba koja sebe naziva “Mona Lisa iz Afganistana” u intervjuu za talijanske novine La Repubblica 2022. godine.
Sedamnaest godina kasnije, otkriven je identitet djevojke, poznate kao Sharbat Gula. Tijekom 1990-ih, McCarry je u više navrata pokušavao otkriti njezin identitet, a 2002. je otputovao u Afganistan, gdje su brojne žene tvrdile da ih je slikao sredinom 1980-ih, dok je nekoliko muškaraca tvrdilo da su oženjeni ženama.
Na kraju je naišao na osobu koja je poznavala Sharbatova brata, a njezin je identitet potvrđen pomoću tehnologije prepoznavanja šarenice.
Poštujući vjerske i društvene običaje svoje kulturne sredine, Sharbat je nosila burku kada ju je sreo Steve McCarry. Štoviše, budući da ne komunicira s muškarcima izvan svoje obitelji, oklijevala je kad je primila poziv da se nađe s njim. U konačnici, nije bila svjesna koliko je njezino lice postalo globalno prepoznatljivo, izrazivši svoje čuđenje kada je otkrila tu činjenicu, jer nikada nije imala afiniteta prema medijima ili fotografiji.
U početku sam bio zabrinut zbog ekspozicije svoje fotografije; no kad sam otkrila da pruža podršku i pomoć brojnim izbjeglicama, osjetila sam radost, istaknula je potom.
Sredinom 1980-ih, godinu dana nakon što je stvorio jedan od najpoznatijih portreta 20. stoljeća, Sharbat se udala za pekara Rahmata Gula u dobi od 13 godina. Zajedno su dobili tri kćeri: Robin, Zahid i Aylan, uz kćer koja je tragično umrla nedugo nakon rođenja.
Njezin suprug podlegao je komplikacijama od hepatitisa C 2012. godine.
U rijetkom medijskom intervjuu izrazila je želju da joj se djeca školuju, a na pitanje o osjećaju sigurnosti dala je neočekivani odgovor. Njezin je odgovor bio odlučan ne; međutim, primijetila je da je život pod talibanima bolji. Napomenula je da su za to vrijeme vladali mir i red, a kada su je pitali kako je preživjela, to je pripisala “Božjoj volji”.
U Pakistanu je boravila do 2017., nakon čega je deportirana u Afganistan nakon optužbi za krivotvorenje osobnih iskaznica svoje dvoje djece. Nakon što je provela 15 dana u pritvoru, vraćena je u domovinu, gdje su nju i njezinu obitelj u Kabulu srdačno dočekali tadašnji predsjednik Ashraf Ghani i bivši afganistanski predsjednik Hamid Karzai.
Vlada joj je odmah dodijelila rezidenciju od 280 četvornih metara, uz mjesečnu naknadu od 700 dolara za pokrivanje troškova života i liječenja.
