Glumac Ljubomir Bandović će ostati najbolje upamćen po svojoj ulozi u humorističkoj seriji Porodično blago mada je ostvario niz uloga i u drugim poznatim serijama i filmovima. Rijetko govori o svom privatnom životu a jednom prilikom je otkrio neke detalje.
Život Ljubomira Bandovića prepun je zadivljujućih i zanosnih pojedinosti. Podrijetlom iz sela Andrijevci kod Berana, Ljubomir Ljuba Bandović zacementirao je svoj status renomirane i cijenjene ličnosti domaće glumačke scene. Kad je Ljuba bio mlad, njegova se obitelj zbog očeva posla iz Andrijevca preselila u Vranje. Sa 18 godina Ljuba je upisala FDU i preselila se u Beograd.
Kako bi dobio upis na fakultet, pribjegao je izradi krivotvorene medicinske isprave i prikrio oštećenje sluha na jednom uhu. Unatoč tome, to fizičko ograničenje nikada nije spriječilo njegov talent za glumu, a danas je jedan od najpriznatijih i najcjenjenijih kazališnih izvođača u svijetu. S datumom rođenja 8. srpnja 1976. godine, ovaj srpski glumac od malih nogu nailazio je na velike prepreke zbog kojih su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, o čemu on otvoreno govori.
Od rane pete godine počeo sam doživljavati čudan fenomen buđenja uz osjećaj začepljenosti lijevog uha. Ipak, kako je dan odmicao, ta će nevolja neobjašnjivo nestati, kao što je Ljubomir jednom istaknuo. Kako se približavalo vrijeme da isplovimo u našu pomorsku avanturu, povjerila sam se roditeljima o svom upornom problemu sa sluhom.
Ohrabrujuće, podsjetili su me da će plivanje i ronjenje biti glavne aktivnosti tijekom našeg boravka na moru, osiguravajući me da će sve biti u redu. Odveli su me kod više medicinskih stručnjaka, počevši od Vranja pa do Skoplja prije nego što sam konačno stigao u Beograd. U posljednjem pokušaju da vratim sluh na lijevo uho, posavjetovao sam se s visoko cijenjenim i iskusnim stručnjakom u zemlji.
- Ovaj stručnjak potvrdio je postojanje potencijalnog lijeka, koji uključuje kirurški zahvat koji zahtijeva otvaranje lubanje iza uha. Sama pomisao na sudjelovanje u takvom činu nije nešto što bi mi palo na pamet. Iako ne gajim nikakvu bojazan u vezi s mogućim rascjepom glave, mogućnost da čujem kroz to uho nakon godina tišine ispunjava me osjećajem nelagode. Trenutno razmišljam kako bih reagirao da se suočim s takvim scenarijem.
Tijekom odrastanja u Vranju, glumac je imao duboku intuiciju da će se upustiti u glumačku karijeru, što je otvoreno izražavao. U tvornici “Koštana” moji su roditelji bili plaćeno zaposleni, proizvodili cipele i zarađivali ulaznice za kazalište kao povlasticu. Začudo, oni nikada nisu iskoristili tu priliku i nisu pokazali interes ni za kazalište ni za mene. Naprotiv, moj brat i ja rado smo zgrabili priliku da idemo na kazališne predstave.
S nepunih 10 godina, gledajući predstavu “Moj tata, socijalistički kulak” u cijenjenom kraljevačkom kazalištu, doživio sam trenutak dubokog prosvjetljenja. Sinulo mi je da je moja konačna sudbina u sferi glume. Promatrajući dubok utjecaj umjetnosti na moju vlastitu percepciju svijeta, postao sam odlučan njegovati sličan transformativni utjecaj na druge.
U godinama školovanja u srednjoj školi svim srcem sam se posvetio glumačkom zanatu, kraseći scenu renomiranog pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju svojim prisustvom u ukupno devet zapaženih predstava. Tijekom srednjoškolskih godina potpuno sam uronio u zadivljujuće carstvo kazališta. S velikim sam entuzijazmom željno prihvaćala svaku priliku koja mi se ukazala, spremno preuzimajući svaku ulogu koja mi je dodijeljena, osim glačanja kostima.
