Svaka osoba ima svoje jedinstvene jutarnje rituale nakon buđenja. Dok mali broj odabranih može odmah skočiti iz kreveta , iako su takvi slučajevi rijetki, mnogi više vole da se polako razbuđuju , pa da tek onda ustanu iz kreveta.
Ipak, u današnje digitalno doba, čini se da svi imamo tendenciju instinktivno posezati za našim mobilnim uređajima kako bismo provjerili obavijesti, poruke ili najnovije vijesti.
Koliko je opasna ova navika? Dr. Jane Bowring objasnila je da iako je to ponašanje kojem se svi povremeno bavimo, često posezanje za telefonom može biti “pretjerano stimulirajuće” za živčani sustav, što potencijalno može dovesti do značajnih zdravstvenih posljedica. Naglasila je na svom TikTok kanalu: “Ovo se ne preporučuje, jer će podići razinu dopamina, snažnog stimulansa za vaš mozak i živčani sustav”, kako je artikulirala u svom videu.
- Liječnik također upozorava da korištenje mobitela može utjecati na vaš metabolizam kao rezultat električnih i magnetskih polja (EMF) koje uređaj proizvodi. Ova izloženost može dovesti do viška kalcija u vašim stanicama, što zahtijeva povećani unos magnezija kako bi se uspostavila ravnoteža u tijelu. “Takvi učinci mogu utjecati na vaš metabolizam tijekom dana, na razinu energije, a mogu čak dovesti i do glavobolje zbog izloženosti ovim valovima”, objasnila je.
Kao što napominje, zasloni mobitela emitiraju plavu svjetlost, koja ima potencijal poremetiti nečije “cirkadijalne ritmove” ili prirodne cikluse spavanja. Osim toga, ovaj poremećaj može utjecati na razinu stresa tijekom dana. Stoga je dobra ideja razmisliti o ovome prije nego što instinktivno posegnete za telefonom kad se ujutro probudite. Istraživanje alternativnih jutarnjih rutina koje promiču vaše cjelokupno blagostanje može biti korisno.
BONUS:
Pripovijest svećenika Mileta iz Loznice i njegove kćeri Jovane duboko odjekuje u kolektivnom sjećanju malih sredina, ali i u srcima onih koji razumiju zamršenost obiteljskih odnosa.
Ova priča nadilazi puke teme vjere, tradicije i roditeljstva; utjelovljuje tihu borbu između ideala i naklonosti, kao i između društvenih očekivanja i stvarnosti života.
Svećenik Milet služio je kao kamen temeljac zajednice dugi niz godina, karakteriziran svojom strogošću, načelnošću i nepokolebljivom privrženošću Crkvi i njezinim doktrinama. Njegov autoritet ostaje neupitan, a njegove se odluke u selu često smatraju konačnima. Ispod ovog ponašanja krije se čovjek koji, čini se, daje prednost vjeri iznad svega, čak i osobnim emocijama. U njegovoj perspektivi, smjernice su nedvosmislene, a svako odstupanje od ovih ustaljenih normi smatra se činom izdaje.
Jovana, njegova kćerka jedina, odrasla je u takvom okruženju. Tijekom svog djetinjstva molitvom, postom i slavljenjem blagdana bila je primjer osobina kojima bi svaki svećenik težio. Međutim, kao što se često primjećuje, kada dijete napusti dom i po prvi put iskusi samostalan život, ishod ne mora nužno biti pobuna; nego se može manifestirati kao izbor. Ako se taj izbor razlikuje od očekivanja roditelja, može se shvatiti kao izdaja.
U Novom Sadu Jovana je srela Muamera. Njihova naklonost bila je lišena skandala. Bilo je nepretenciozno, suzdržano i iskreno. Međutim, stvarnost njegovog drugačijeg vjerskog porijekla predstavljala je nepremostivu prepreku za papu Mileta. Umjesto da prepozna osobu koja je donijela mir i ljubav u život njegove kćeri, vidio je prikaz napuštanja svega što je godinama njegovao i zagovarao. Vjenčanje bez odobrenja obitelji bio je krajnji čin – onaj koji je Mile smatrao konačnim odricanjem. Zbog toga je njegova šutnja prema Jovani od tada postala prodorna poput oštrice.
Jovana, nasuprot tome, nije pokazivala znakove neprijateljstva. Nastavila je sa svojim životom u Beogradu, zasnovala obitelj i dobila sina po imenu Luka — ime koje, simbolično, prenosi poruku pomirenja, a ne religijsku konotaciju. Zajedno, Jovana i Muamer možda su nenamjerno utjelovili odraz novog svijeta – svijeta u kojem se razlike ne prihvaćaju kao prijetnja, već kao prednost.
- Ipak, Jovana se osjeća prazno. Unatoč njezinoj hrabrosti i odlučnosti, dijete neprestano žudi za odobravanjem roditelja. Susjedi kažu da je pokušala podijeliti fotografije sina s njegovim ocem, razgovarati i javiti se na telefon. Svi ovi napori pokazali su se neuspješnima. Barijere koje je podigao njezin otac ostale su čvrste, odupirući se čak i prolasku vremena.
Mile, s druge strane, možda nije sam po sebi zlonamjeran. Moguće je da je jednostavno toliko ukorijenjen u vlastitoj istini da joj se bori pobjeći. Njegova naklonost prema djetetu vjerojatno nije nestala, nego se smanjila, ugušena osjećajem izdaje i nesposobnošću da pomiri svoja uvjerenja sa stvarnošću s kojom se suočava. Njegova izjava, “Sama je odlučila napustiti ovu kuću i Boga,” otkriva više o njegovoj patnji nego bilo koja prosudba koju želi donijeti. Ova rečenica može naglasiti njegovu ranjivost, jer ga ni njegova vjera ni njegove odgovornosti kao svećenika nisu osposobile za duboki izazov oprosta.
