Rada Đuričin je bila poznata srpska glumica , koja je nedavno napustila ovaj svijet , ali je za sobom ostavila vječno nasljedstvo po nastupima u filmovima i televizijskim serijama. Rada je bolovala od demencije , pa zbog toga nije bila sposobna godinama da se sama o sebi stara.
Zbog nesposobnosti da se sama brine o sebi provela je nekoliko godina u bolnici zbog demencije. Slavna glumica Rada Đuričin preminula je u 91. godini života, ostavivši za sobom izuzetno naslijeđe u sferi srpske glume, gdje je napredovala kako u nastupima uživo, tako i na televiziji. Tijekom svog života, glumica se suočavala s dugotrajnom borbom s demencijom, što je zahtijevalo stalni liječnički nadzor i odgovarajuće liječenje raznih zdravstvenih problema.
Insajder koji poznaje poznatu glumicu dojavio je da je nakon Radine hospitalizacije otkriveno da boluje od neke vrste demencije koja zahtijeva stalni nadzor. Sve do nedavno, bila je pod brigom njegovatelja koji je brinuo o njezinim zahtjevima; međutim, kako joj se stanje pogoršavalo, hospitalizirana je zbog stalnog medicinskog nadzora. Rada Đuričin diplomirala je književnost i glumu.
Studij na FDU završila je s kolegama među kojima su Nikola Simić, Ružica Sokić i Velimir Bata Živojinović. Kao priznanje za njezin umjetnički doprinos dobila je nagradu Zlatni puran za životno djelo. Tijekom svoje zapažene karijere pojavila se u mnoštvu filmova i televizijskih serija, među kojima su “Selo gori, a starica se češlja”, “Tajne vinove loze”, “Miris kiše na Balkanu” i “Rat”. Među različitim temama postavlja se relevantno pitanje: Je li gubitak pamćenja rani pokazatelj demencije? Bitno je prepoznati da gubitak pamćenja obično nije prvi simptom povezan s ovim stanjem.
- Ako problemi s pamćenjem ostanu stabilni najmanje šest mjeseci bez utjecaja na dnevne aktivnosti ili profesionalne odgovornosti, vjerojatno nisu znak demencije. Nasuprot tome, ako dođe do eskalacije gubitka pamćenja koja rezultira izazovima, liječnička procjena postaje neophodna. Pojava demencije može biti obilježena neuobičajenim promjenama u ponašanju koje se pojavljuju u suprotnosti s tipičnim ponašanjem pojedinca, što često opažaju osobe u njihovoj neposrednoj blizini.
U početku mogu postojati znakovi poremećaja koji utječu na govor, motoričku kontrolu, orijentaciju, pažnju, kogniciju i niz drugih funkcija mozga. Postupak procjene uključuje neurološke i psihijatrijske procjene, neneuropsihološke procjene, odgovarajuće laboratorijske pretrage krvi, skeniranje mozga ili magnetsku rezonancu, zajedno sa svim dodatnim potrebnim pregledima. Presudno je identificirati određeni tip demencije zbog potrebe za prilagođenom strategijom liječenja.
Koji čimbenici doprinose razvoju demencije? Proizlazi iz mnoštva moždanih poremećaja i stanja koja utječu na različite organe i tkiva — otprilike 150 ukupno — što dovodi do degradacije živčanih stanica (neurona). S obzirom na to da je regeneracija ovih stanica gotovo nedostižna, većina ovih stanja dovodi do progresivnog pada tijekom vremena u tri priznate domene demencije: kognitivne funkcije, ponašanja i svakodnevnih životnih aktivnosti. Dvije prevladavajuće vrste demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija.
BONUS :
Ako se takvo ponašanje kontinuirano održava tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci ili čak godina, može dovesti do slabljenja i popuštanja sfinktera, potencijalno pridonoseći razvoju želučane kile. Iako na to često ostanemo nesvjesni, brza konzumacija velikog komada hrane može rezultirati raznim problemima, od kojih neki mogu biti vrlo ozbiljni. Premijer se na ovu temu osvrnuo na Instagramu, a predstavio ga je dr. Predrag Dugalić, specijalist gastroenterologije i pionir u endoskopskom liječenju bolesti jednjaka.
Dok hrana prolazi kroz otvorenu dijafragmu i dolazi do želuca, veće čestice hrane mogu naglo ispuniti želudac, vršeći pritisak na mišić sfinkter koji se nalazi unutar dijafragme. Liječnik primjećuje da ako ovaj obrazac potraje dulje vrijeme, u rasponu od mjeseci ili čak godina, postoji rizik da bi sfinkter mogao oslabiti i na kraju zakazati.
Ovo stanje, identificirano kao hijatalna kila, odnosi se na pomicanje organa iz jedne tjelesne šupljine u drugu, osobito iz trbušne šupljine u prsnu šupljinu. Početni znak se očituje kada dio želuca strši u prsnu šupljinu, što rezultira prvim simptomom: povećanjem nakupljanja zraka, što se često opaža kao pojačano podrigivanje.
Tipično, početni pokazatelji uključuju podrigivanje i žgaravicu, nakon kojih slijedi vraćanje želučane kiseline u jednjak, što potencijalno može rezultirati povećanom kiselošću. Ako ovo stanje potraje, može izazvati upalu unutar jednjaka. Dr. Dugalić pojašnjava da kod želučane kiseline u interakciji sa živčanim završecima u ovojnici jednjaka kod pacijenata osim peckanja dolazi i do osjećaja kiselosti. Nadalje, pun želudac može vršiti pritisak na srce, što može dovesti do srčanih aritmija, uključujući ubrzan rad srca. Često se pacijenti prvo obrate kardiologu zbog problema vezanih uz srčani ritam ili osjećaja preskakanja srca (ekstrasistola) prije nego što konačno potraže našu pomoć.
