Relja Popović važi za jednog od najpoznatijih muzičkih umjetnika s naših prostora. Svoju karijeru započeo je 2010. godine. Do danas je i dalje jedna od najistaknutijih figura na javnosj sceni , a o njegovom odrastanju i ranom životu nerijetko se pisalo u medijima.
Zoja Begolli, glasovita primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu, zauzima istaknuto mjesto u analima naše umjetničke baštine, ostavivši dubok i trajan utjecaj na baletnu scenu. Njezin izniman talent, nepokolebljiva predanost i strast prema umjetničkoj formi učinili su je jedinstvenom i nezaboravnom. Smatrana jednom od najistaknutijih figura, njezine izvanredne izvedbe i zadivljujuća ljepota hipnotizirale su publiku diljem bivše Jugoslavije. Za nju je život lišen umjetnosti bio nezamisliv, a i nakon odluke da se povuče sa scene, njena blistava karijera se nastavila nesmanjenim koracima.
Nakon toga je zadržala svoju strast prema baletu, iako iz druge uloge repetitorice, gdje je svoje znanje i stručnost predano prenosila naraštajima umjetnika u nastajanju. No, malo je poznato da je njezin nasljednik, koji s ponosom čuva obiteljsko umjetničko naslijeđe, Relja Popović – poznati reper koji je od majke naslijedio ne samo umjetnički talent, već i osebujnu scensku prisutnost, uz glazbeno i glumačko umijeće. Relja je imao sreću da je potomak žene za koju je pojam umjetnica utjelovio kvalitetu i predanost, dame koja je cijeli život posvetila bavljenju umjetnošću.
Zoja Begolli rođena je 19. siječnja 1949. godine, a njezine su sposobnosti bile iznimne. Godine 1965. diplomirala je u cijenjenoj baletnoj školi “Lujo Davicho” kao jedna od njenih najboljih učenica, nakon čega je nastavila studij na renomiranoj Akademiji “A.J. Vaganova” u Lenjingradu. Nakon stipendije Narodnog pozorišta, 1967. vraća se u Beograd, gdje započinje svoj profesionalni put kao solistica i balerina. Njezina duboka ljubav i predanost baletu bili su toliko značajni da su joj dopustili da nastavi nastupati kao glumica u baletu do završetka svoje učiteljske karijere.
Zoja je nadmašila ulogu obične balerine. Osim svoje iznimne umjetnosti, istakla se kao izvanredan pedagog. Njezin utjecaj vidljiv je u imenima brojnih generacija baletnih solista kojima je bila mentorica kako u Narodnom kazalištu, tako iu baletnoj školi “Lujo Davicho”, kao iu BK-u, gdje je djelovala na Odsjeku za ples i glumu. Vrhunac njezinog međunarodnog priznanja bio je njezin boravak na Akademiji Vaganova u Lenjingradu, gdje je jedinstveno odabrana kao jedina strana sudionica na repertoarima Marijinskog teatra tijekom njegovih turneja u inozemstvu.
Među njezinim značajnim scenskim nastupima su Olympia u “Priči o Hoffmannu”, Swanilda u “Coppélia”, Mirta u “Giselle”, Solveig u “Peer Gynt” i Kitty Scherbacka u “Anna Karenina”. Uz ulogu Polovčanke u “Knezu Igoru” i mnoštvo drugih značajnih likova, Zoja je ostavila neizbrisiv utisak na kazališnim pozornicama ne samo u Beogradu nego iu svijetu. Osim svojih kazališnih nastojanja, prigrlila je ulogu obiteljske žene; bila je u braku sa sportskim novinarom Srđanom Popovićem i zajedno su imali dva sina, Relju i Mišu. Tragično, Srđan je preminuo kada je Relja imao samo dvije godine.
Emocionalna težina koju su nosile mlada balerina i njezina obitelj bila je velika i ostavila je trajan trag koji će je pratiti kroz cijeli život. Relja, koji je u djetinjstvu doživio gubitak oca, razmišlja: “Sjećam se svog djetinjstva, sjećam se tuge. Za razliku od druge djece, on nije imao određene prilike, ali majka mu se trudila pružiti sve što je mogla. Zavjetovao se da će jednog dana postići financijsku stabilnost kako bi osigurao bolji život i sebi i svojoj majci.” Zoja je kasnije stupila u brak s Farooqom Begolom, poznatim glumcem, scenaristom i pedagogom, s kojim je provela 18 godina. Iako se njihova zajednica na kraju razvrgnula, veza između njih ostala je duboko duboka.
