Danas predstavljamo jednu neobičnu ispovjest koje prikazuje kako se neki ljudi mogu susresti s nesigurnim okolnostima dok ispunjavaju svoje poslovne obaveze, čak i kada bi radije pobjegli u najudaljenije krajeve svijeta.
Kao babica imala sam priliku pomoći pri porodu ženi koja je bila u vezi s mojim bivšim partnerom godinu dana prije njihova vjenčanja. Tijekom naše petogodišnje veze bila je svjesna njegovog zahtjevnog rasporeda. Dok je rađala, on ju je čekao vani. Sjećam se trenutaka kada smo zamišljali našu buduću djecu, razgovarali o potencijalnim imenima i skicirali sliku života za koji smo se nadali da ćemo zajedno izgraditi; sada sve to proživljava s drugom osobom. To je doista potresna situacija.
Bonus tekst:
Zamršena i raznolika kulinarska baština Afrike razvijala se stoljećima, oblikovana različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Srž afričke kuhinje leži u širokom nizu lokalnih namirnica, na koje duboko utječu različite tradicije i klime u različitim regijama. Na primjer, u zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što rezultira osnovnom hranom koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak.
Fufu, popularno jelo, priprema se od kuhanog i zgnječenog korjenastog povrća, uključujući slatki krumpir i kasavu. Nasuprot tome, banku, koji se obično pravi od kukuruza ili prosa, često se služi kao prilog. Oba ova jela su bogata hranjivim tvarima i opskrbljuju potrebnu energiju za održavanje pojedinaca tijekom dana. Temeljne komponente zapadnoafričke prehrane obuhvaćaju mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz raznolik niz žitarica. Uključivanje mahunarki u dnevne obroke korisno je zbog visokog sadržaja proteina i vlakana.
Juhe i gulaši često sadrže ove sastojke, a jela poput juhe “egusi” – koja sadrži sjemenke dinje i često popraćena mesom ili ribom – predstavljaju značajan primjer. Istočna regija Afrike, koju karakterizira vlažna klima koja potiče rast raznolikog voća i povrća, pokazuje bogatstvo svježih komponenti u svojoj kulinarskoj tradiciji. Tradicionalno jelo iz Kenije, “ugali”, koje se priprema od kukuruza, obično se poslužuje uz izbor povrća i mesa. Nadalje, prevladava konzumacija svježeg voća poput manga, ananasa i papaje, bilo da se konzumira cijelo ili kao sok.
Klima i uvjeti tla u sjevernoj Africi pogoduju uspješnom uzgoju aromatičnog bilja i začina, što dovodi do prehrane koja je raznolika i bogata okusom. Središnje mjesto u lokalnoj kulinarskoj baštini zauzimaju jela poput kus-kusa, koji se priprema od sitnozrnatih sastojaka koji se kuhaju na pari, i taginea, koji se polako kuha u posebnom loncu. Neophodni elementi ovih jela često uključuju janjetinu i piletinu, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta doprinose dubini i bogatstvu okusa.
U središnjoj Africi, obilne prašume pružaju raznoliku ponudu hrane koja uljepšava lokalni kulinarski krajolik. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno sa zelenilom koje se stavlja u juhe i variva. Dobro poznato jelo koje se naziva “gulaš” spaja povrće s mesom, često obogaćeno autohtonim biljem i začinima, što rezultira snažnim okusima i značajnim nutritivnim prednostima.
- Osim ovih regionalnih razlika, afrički kulinarski fokus naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka. Diljem kontinenta brojne zajednice sudjeluju u održivim praksama proizvodnje i pripreme hrane, s ciljem smanjenja otpada uz optimizaciju kvalitete prehrane.
Naširoko korištene tradicionalne metode, uključujući fermentaciju, sušenje i dimljenje, igraju ključnu ulogu u očuvanju hrane i produljenju roka trajanja. Tradicionalna afrička prehrana pruža značajne zdravstvene prednosti, budući da unos raznolikog asortimana cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima. Usvajanjem ovog pristupa prehrani usmjerenog na cjelovitu, nerafiniranu hranu može se značajno smanjiti rizik od kroničnih bolesti poput bolesti srca i dijabetesa.
