Jasna Marin nedavno je gostovala u raznim televizijskim emisijama, u kojima je otkrila svoje skromno porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Njena majka prakticira islam, dok joj je otac srpskog porijekla.
Duboka ljubav koju su dijelili njezini roditelji značajno je utjecala na njezin pogled na veze, dopuštajući joj da im pristupi bez predrasuda ili prosuđivanja. Kako je naglasila, u vlastitom braku prioritet joj je tolerancija i razumijevanje, odlučna da svom djetetu ne nameće težinu vjerskih ili nacionalnih razlika.
“Dok sam pohađao školu, susreo sam se s pojmovima kao što su Srbin, Hrvat i Musliman, unatoč tome što sam odrastao u Bosni i Hercegovini. Početak rata u Bosni 1991. i 1992. donio je rasprave o vjeri i nacionalnosti među mojim školskim kolegama, koji su se počeli izjašnjavati kao Srbi, Muslimani ili Hrvati. Ova neočekivana spoznaja me je zapanjila i teško sam shvatio njene implikacije.
Po povratku kući, potražio sam smjernice od svoje majke, nadajući se da ona može rasvijetliti stvar.
“Umjesto da mi nameće određena uvjerenja ili stavove, ona je odabrala jednostavno razjasniti situaciju bez pokušaja da me usmjeri u bilo kojem smjeru”, ispričala je Jasna Marin tijekom gostovanja na TV Prva. Prisjetila se djetinjstva, prisjetivši se da su blagdani dragi događaji koje provodi u krugu šire obitelji.
Tek nakon rata ta su slavlja poprimila veći značaj, jer smo Božić i Uskrs počeli slaviti na suvremeniji način. Prijatelji bi se okupljali s nama na feštama, a mi smo organizirali zabave u našem domu; međutim, ta slavlja nisu bila strogo tradicionalna. Umjesto toga, prednost su dali suštini samog slavlja u odnosu na pridržavanje određenih običaja ili događaja. Ova promišljanja prenijela je Jasna Marin u razgovoru za program 150 minuta.
U suvremenom je društvu postalo sve više pripisivati razne probleme Internetu; međutim, čvrst sam u svom uvjerenju da izvori ovih problema leže u domu. Posebno me pogodio značajan utjecaj opterećujućih i, reklo bi se, toksičnih čimbenika na djecu, što je bila posebno izražena prije pojave interneta. Iako se čini da se trenutne nepravde i loše ponašanje mogu lako povezati s internetskim platformama, tvrdim da obiteljsko okruženje služi kao temeljni izvor. Još prije trideset godina takvi negativni utjecaji mogli su se širiti samo kroz osobne interakcije ili unutar granica kućanstva, oblikujući tako dječje percepcije. Jasna Marin ponavlja to mišljenje, naglašavajući uznemirujuću nužnost bavljenja djecom i osiguravanja da su informirana.
Ona tvrdi da se korijeni diskriminacije i pogrdnog ponašanja, bez obzira na njihov nacionalni kontekst, često nalaze u obiteljskoj zajednici, što je istina koja je i danas relevantna. Borba protiv diskriminacije i dalje traje, a njezin sin, koji ima 11 i pol godina, oslobođen je takvog etiketiranja.
U obrazloženju prenosi da je njen sin svjestan da mu je majka porijeklom iz Bosne, a otac iz Srbije, te da to predstavlja cjelinu njegovog razumijevanja. U razgovoru za televiziju “Prva” Marin je izrazio sumnju u konkretna uvjerenja pojedinaca, uključujući i dopušteni broj božanstava kojima se smiju klanjati. Ipak, on se suzdržava od nametanja ovog tereta drugima; umjesto toga, on ih obavještava o postojanju različitih gledišta i naglašava da im nitko ne bi trebao diktirati njihova uvjerenja. Ovaj pristup osnažuje pojedince da sami odluče što će poštovati, a što će prihvatiti kao istinu.
Od djetinjstva sam nosio težinu tjeskobe koja proizlazi iz nepravde i diskriminacije, tereta koji me i dalje duboko pogađa. U svakoj sferi – bilo da je riječ o obrazovnom okruženju u kojem dijelim znanje, svom osobnom životu ili svojim internetskim interakcijama – nepokolebljivo sam protiv bilo kojeg oblika diskriminacije.
Predan potrazi za pravdom od ranog djetinjstva, spremno sam se suočio s osobnim žrtvama u svojim obrazovnim i profesionalnim nastojanjima. Nevolja uzrokovana maltretiranjem i razna pitanja koja muče škole duboko odjekuju u meni, motivirajući me da usmjerim vlastito dijete u razlikovanju pojedinaca s integritetom od onih koji nemaju takav karakter.
