Bliži nam se uskrs , a samim timi tradicija koja je stara vijekovima , a to je bojenje jaja. Običaj je da se crveno obojeno jaje sačuva sve do idućeg uskrsa jer se smatra , da ono čuva kuću od zlih događaja . Uprkos tome, mnogi ljudi ne znaju šta da rade sa jajetom od prošle godine.
U našem domu postoji tradicija farbanja jaja svake godine na Veliki petak, počevši od jednog crvenog jajeta, koje se naziva “glavnim” jajetom ili zaštitnikom ukućana. Ova praksa dosljedno potiče na isto pitanje svake godine: što će biti s jajetom iz prethodne godine? Je li bačen, sačuvan ili pokopan? Konkretne okolnosti svima ostaju nejasne, ali prevladavajući odgovor je, “pa takva je tradicija.
Posvetio sam vrijeme prikupljanju ovih podataka kako bih osigurao da, nakon razumijevanja slijeda događaja, učenja vjere i važnosti objeda i obiteljskih okupljanja — najistaknutijih elemenata ovog blagdana — postane očito da prvo crveno kuhano jaje Velikog petka ima posebno značenje, posebno u vezi s čuvarevom kućom.
Ovo jaje se ne troši niti dijeli, niti se stavlja među druga jaja u košaru. Njegovo postavljanje je od velike važnosti; obično se prikazuje u kući, često postavljen blizu ikone, na komodi ili u kuhinji. Vjeruje se da ovo jaje čuvar štiti ukućane od bolesti, nesreće i zlih sila tijekom cijele godine, zbog čega zaslužuje posebno štovanje.
Staro jaje potrebno je ukloniti iz kućanstva jer je tijekom godine “upilo” negativnost, služeći za zaštitu doma, a sada je potrebno temeljito čišćenje. Ove prastare tradicije, stare poput samog jajeta, prenose se s jedne generacije na drugu. Najčešća praksa uključuje bacanje starog čuvara u rijeku. Narodna predaja kaže da voda ima pročišćavajuća svojstva, sposobna je isprati negativnu energiju, bolesti i sve ono što se nakupilo tijekom godine. Kad se jaje baci u rijeku, radnja se ne smatra slučajnom; bitno je zastati, uključiti se u tihu molitvu i izraziti zahvalnost za godinu koja je prošla.
Osobito u ruralnim područjima, omiljena tradicija uključuje sahranjivanje čuvareve nastambe ispod drveta. Vjeruje se da stavljanje jajeta na korijenje stabla povećava njegovu plodnost, snagu i otpornost na loše vremenske uvjete, a ujedno dodatno štiti dom. Ovim činom isprepliću se simboli života, obnove i plodnosti, čime se učinkovito zaključuje jedan ciklus i priprema prostor za novi početak. Simbolika povezana s ovom praksom je duboko značajna. Povijesno gledano, jaje je predstavljalo nastanak novog života, što je pojam koji se može pratiti unazad do drevnih civilizacija.
U društvima prije pojave kršćanstva jaje je služilo kao snažan simbol plodnosti i stvaranja. Ovo simboličko značenje naknadno je ugrađeno u kršćansku tradiciju, gdje se povezuje s Kristovim uskrsnućem. U ovom kontekstu, ljuska jajeta je simbol grobnice, a njezin prijelom označava početak života, ilustrirajući prijelaz iz smrti u vječni život. Ovo tumačenje objašnjava crvenu boju uskršnjih jaja, posebno početnog jajeta. Crvena nijansa ne samo da označava Kristovu krv, već i sažima koncepte vatre, snage i zaštite. O podrijetlu prakse bojanja jaja postoje brojne legende.
- Jedna posebna pripovijest govori o Mariji Magdaleni, koja je dala košaru bijelih jaja caru Tiberiju dok je raspravljala o Kristovom uskrsnuću. Car je, izražavajući skepticizam, izjavio da će vjerovati u istinitost uskrsnuća tek kada jaja promijene boju. Kao odgovor, Marija je proglasila: “Krist je uskrsnuo!” – i u tom trenutku jaja su se preobrazila u živocrvenu boju. Druga legenda pripovijeda o rimskim stražarima zaduženima da osiguravaju Kristov grob, pri čemu je jedan stražar navodno tvrdio da bi prihvatio uskrsnuće samo ako bi svjedočio pečenoj kokoši kako bježi i snese crveno jaje; predaja tvrdi da se to doista dogodilo.
Druga se priča odnosi na križ na Kalvariji, gdje se tvrdi da se ispod njega nalazilo kornjačino gnijezdo. Ovaj izvještaj sugerira da kada je Kristova krv pala na jaja, ona su postala crvena. Stoga se crvena tradicionalno povezuje s prvim uskršnjim jajima, simbolizirajući štovanje i vjerovanje.
U konačnici, način na koji raspolažete vidikovcem – bilo da ga bacite u rijeku, zakopate ispod stabla ili to učinite s poštovanjem – nema veliki značaj. Ono što je uistinu važno je da se ova akcija provodi s vjerom i zahvalnošću, kako su nam prenijeli naši stari. Tradicije sežu dalje od jednostavnih formalnosti; oni djeluju kao kanal do naših predaka, povezujući nas s našim uvjerenjima i našim osobnim identitetom.
