Svi sa nestrpljenjem iščekujemo doLazak ljeta .Uz ljeto se svakako veže i zreli kukuruz, koji je među mnogima omiljena delicija. Naime, vjerojatno ste ovu namirnicu barem jednom kupili na moru i uživali u njoj do mile volje, unatoč velikim vrućinama.
Zbog svoje svestranosti i prekrasnog okusa, kukuruz je još uvijek preferirani izbor u kulinarskoj praksi za mnoge pojedince. Kako bismo istražili novi pristup pripremi kukuruza, mogli bismo razmisliti o njegovom potapanju u “kupku” s maslacem. Ova tehnika će pojačati prirodnu slatkoću kukuruza i dati mu dašak sočnosti, što će vam sigurno otvoriti apetit. Budite spremni da vas iznenadi brza priprema ovog jela koje se može napraviti za samo 15 minuta.
Konačni ishod sigurno će zaokupiti vaš interes. Ako više volite kukuruz, ovaj recept možete lako modificirati dodavanjem dodatnog povrća po vlastitom izboru. Pomiješajte sljedeće sastojke: 4 šalice vode, 6 klasova kukuruza, 1 šalicu mlijeka, 100 grama maslaca i 1 žlicu soli. Nastavimo s pripremom: kukuruz je kroz povijest cijenjen kao superhrana, zahvaljujući svojim iznimnim nutritivnim prednostima.
Svakako, kukuruz služi kao značajan izvor vitalnih nutrijenata. Svaka sorta kukuruza sastoji se od brojnih žitarica koje su bogate ugljikohidratima, proteinima, vitaminima, mineralima i značajnom količinom vlakana.
- Suprotno uvriježenom mišljenju da svježe povrće pruža vrhunske zdravstvene prednosti, kukuruz ne spada u ovu kategoriju. Primjenom topline na kukuruz otkrivaju se molekule s antioksidativnim svojstvima, poboljšavajući njegov nutritivni profil i jačajući njegove zaštitne sposobnosti. Nikada se ne smije podcijeniti nužnost održavanja optimalnog zdravlja očiju. Važno je napomenuti da je kukuruz izvrstan izvor ključnih antioksidansa, uključujući lutein i zeaksantin, koji su ključni u očuvanju zdravlja očiju. Osim toga, kukuruz je bogat beta karotenom, vitaminima B kompleksa, magnezijem, fosforom i vitaminom C.
Kukuruz nudi prekrasan okus i ima izvanredne nutritivne prednosti, što ga čini primamljivom komponentom svake dijete. Dodatno poboljšajte njegov okus potapanjem u kupku s maslacem tijekom pripreme, primamljiva opcija koja će zasigurno zadovoljiti sva nepca.
BONUS TEKST:
Ova priča vrti se oko Ivane Dragojević, predsjednice udruge Chronos Hepatitis, i propituje vladajuće stereotipe vezane uz hepatitis. Ne identificira se kao intravenska korisnica droga, niti pripada LGBTQ+ zajednici i ne bavi se seksualnim radom. Zapravo, važno je napomenuti da se više od 60 posto ljudi s hepatitisom ne uklapa u ove klasifikacije.
Međutim, ova situacija nadilazi puku statistiku; čini svoju individualnu priču. 28. srpnja je globalno prepoznat kao Svjetski dan hepatitisa, obilježavajući značajan datum u kalendaru. U prosincu 2006., nakon što se osjećala umorno od prespavanja, shvatila je da je vrijeme da se podvrgne početnom krvnom testu. U to vrijeme, radeći tri posla, počeo sam osjećati težinu iscrpljenosti i pitati se ne patim li možda od anemije ili neke slične bolesti.
Nakon što sam dobio rezultate analize krvi, postalo je jasno da su moji jetreni enzimi bili tri puta viši od prihvatljive granice za žene. Srećom, primarijus me odmah uputio na Odjel za infektologiju, gdje su specijalisti potvrdili prisutnost hepatitisa C. Tu počinje priča Ivane Dragojević. Kronični virusni hepatitis, ciroza i rak jetre prvenstveno su povezani s HBV i HCV, a oba su prepoznata kao stanja koja uključuju produljenu upalu jetre koja traje dulje od šest mjeseci.
Prvih 20 do 30 godina infekcija ostaje asimptomatska i neaktivna, što dovodi do duljeg trajanja neotkrivenog postojanja – to je faza tijekom koje je bolest skrivena bez ikakvih vidljivih pokazatelja. Većina zaraženih nije svjesna svoje bolesti. Prijenos infekcije događa se isključivo putem krvi, jer čak i male posjekotine ili ogrebotine na koži ili sluznici mogu biti učinkoviti kanali infekcije ako dođu u dodir s krvlju zaražene osobe.
Važno je naglasiti da se hepatitis ne širi kroz društvene interakcije. Umjesto pasivnog čekanja, Ivana je krenula u akciju. U to vrijeme jedina dostupna opcija liječenja bio je pegilirani interferon, koji je zahtijevao primjenu tijekom cijele godine. Ova terapija bila je izuzetno zahtjevna za sve pacijente i nisu svi postigli uspješan ishod. Nažalost, Ivana je postala dio skupine pojedinaca koji se nisu uspjeli oporaviti.
