Posljednjih godina bilježi se porast razvoda brakova, što dovodi do normalizacije raspada obitelji u društvu. Pojedinci spremno napuštaju svoje zajedničke živote i zajednička postignuća koja su gradili godinama.
U suvremenom društvu brojni parovi susreću se s različitim izazovima i problemima unutar svojih brakova, često obilježenih seksualnim nesuglasicama, financijskim poteškoćama i preprekama učinkovitoj komunikaciji. Iako se ti čimbenici često identificiraju kao oni koji pridonose bračnoj neslozi, oni ne predstavljaju uvijek temeljni izvor poteškoća. Glavni razlog zašto mnogi brakovi kulminiraju razvodom leži u dubljem problemu: povećanim i često nerealnim očekivanjima koja postavljamo pred sebe i svoje partnere.
Dubok utjecaj očekivanja naglašen je tijekom seminara kojem je prisustvovao jedan par, što je dovelo do primjetne promjene u njihovim pogledima na brak, život i međuljudske odnose općenito. Na ovom seminaru, koji se usredotočio na psihološku pomoć i bavio se suvremenim problemima kao što su seksualno ropstvo, emocionalne prepreke i bračna dinamika, voditelj je postavio pitanje o temeljnim čimbenicima koji pridonose razvodu.
Kao odgovor, suprug iz publike naveo je najčešće spominjane razloge: komunikaciju, financije i seks. Ipak, voditelj je zaprepastio sve prisutne tvrdnjom da su ti čimbenici samo pokazatelji jednog dubljeg i bitnijeg problema. “Jedini pravi uzrok razvoda su velika očekivanja”, izjavila je voditeljica, iznoseći tako novo stajalište o zamršenosti braka i veze.
Govornik se našao u stanju nevjerice nakon što je naišao na ovo nepredviđeno otkriće, jer je priznao da nerealna očekivanja – često proizašla iz uzvišenih ideala i nepraktičnih ambicija – predstavljaju značajnu prepreku koja može duboko utjecati na dinamiku veze i na kraju može kulminirati razvodom. Očekivanja su sastavni dio našeg života. U svim područjima postojanja – bilo da je riječ o braku, karijeri, prijateljstvima ili obiteljskim odnosima – imamo određene predodžbe i predviđanja o tome kako bi se situacije trebale razvijati.
Izazovi se pojavljuju kada postoji razlika između očekivanja i stvarnosti. Kako se jaz između očekivanih ishoda i stvarnih događaja povećava, na površinu izlaze osjećaji nezadovoljstva i razočaranja. Autor ovog fenomena nudi jednostavnu jednadžbu koja pojašnjava ovu situaciju: Razočaranje se može definirati kao očekivanje minus stvarnost. Iako se ova formula može činiti jednostavnom, ona sažima duboku istinu. Kada se naša očekivanja od drugih ne ostvare kako smo zamislili, to rezultira frustracijom i nezadovoljstvom.
Po povratku kući nakon napornog dana na poslu, pojedinac gaji određena iščekivanja: supružnik je pripremio obrok, kućanstvo je uredno, a dijete mirno uživa u večeri. Međutim, stvarno stanje znatno odstupa od ovih očekivanja. Dijete je razbacalo smokve po cijelom domu, dok je suprug zadubljen u tiskanje e-mailova, zanemarujući tako svoje kulinarske obveze. Umjesto idealnog ambijenta za večeru, stol krase samo kruh i sir. Ovaj kontrast između onoga što se očekuje i onoga što se događa može razumljivo izazvati osjećaj razočaranja, budući da okolnosti ne uspijevaju ispuniti očekivani ishod. Često nerealni standardi proizlaze iz visokih očekivanja koja namećemo sebi i svojim partnerima.
U području braka, predviđanje da će partner pouzdano ispuniti naše emocionalne, fizičke i svakodnevne potrebe može stvoriti značajan pritisak. Kada takva očekivanja ostanu neispunjena, to može dovesti do osjećaja razočaranja, napuštenosti, pa čak i ljutnje, što u konačnici rezultira napetostima, neslaganjem i sukobom.
U ekstremnim slučajevima, ova visoka očekivanja mogu dovesti do razvoda. Partneri kojima je teško zadovoljiti te nedostižne zahtjeve često doživljavaju osjećaje neadekvatnosti, što može kultivirati duboku emocionalnu distancu i nesigurnost unutar veze.
Dok visoka očekivanja doista mogu biti štetna, promjena u perspektivi zajedno s odgovarajućim pristupom može ublažiti njihov učinak, rezultirajući smanjenjem razočaranja i stvaranjem pozitivnijih odnosa. Ključni element u ovom procesu je postavljanje dostižnih ciljeva i prihvaćanje stvarnosti, osobito kada ona odudara od naših izvornih predodžbi. Nakon što prepoznamo da bi naša očekivanja u vezi s partnerom ili životnim okolnostima mogla biti nerealna, postaje ključno ponovno kalibrirati ta očekivanja na razinu koja je prihvatljivija.
Ova prilagodba ne sugerira potpuno uklanjanje svih očekivanja – budući da ona mogu djelovati kao vrijedan izvor motivacije i ohrabrenja – već prije podrazumijeva smanjenje onih koja su neostvariva, promičući tako zdraviju ravnotežu u životu i odnosima.
Umjesto da se fiksiramo na neispunjene želje, imperativ je da njegujemo prihvaćanje stvarnosti u njezinom autentičnom stanju, prihvaćajući sve njezine intrinzične nedostatke. Otvorena i učinkovita komunikacija s partnerom je od vitalnog značaja. Kada se pojave osjećaji razočaranja, bitno je prenijeti te emocije iskreno.
Jasno artikulirajte svoja očekivanja zajedno s obrazloženjem iza njih i surađujte kako biste riješili sve moguće nesporazume. Uključivanje u takve razgovore može poboljšati međusobno razumijevanje i učvrstiti odnose, jer stvaraju temelj iskrenosti i uzajamne podrške.
Nezadovoljstvo, nesloga i razdvajanje često proizlaze iz visokih očekivanja. Uobičajeni primjeri pokazuju kako neispunjena očekivanja mogu dovesti do negativnih emocija. Unatoč tome, ponovnim kalibriranjem ovih očekivanja i prihvaćanjem stvarnosti, možemo njegovati snažnije i zdravije odnose.
Ključno je razumjeti da smanjenje očekivanja nije jednako odricanju od naših ambicija i želja; umjesto toga, to podrazumijeva prilagodbu našim trenutnim okolnostima i priznavanje mana onih u našim životima. Ova nam perspektiva omogućuje da izbjegnemo duboko razočaranje i promiče autentične, pune podrške i trajne odnose, kako unutar okvira braka tako iu širem kontekstu života.
