Problemi mentalnog zdravlja utjecali su na našu naciju, ali još uvijek postoji stid da se potraži stručna pomoć. Većina ljudi često gledaju na psihologa ili psihoterapeuta kao na posljednje utočište, koje traže samo kada izazovi postanu nesnošljivi i kada više ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našli.
Takvo stanje je nepoželjno, jer problemi koji pridonose stresu i depresiji mogu potkopati naše blagostanje.
Dr. Goran Kličković, specijalist medicinske psihologije na Klinici za psihoterapiju Akademije medicinskih znanosti, Stilu postavlja nekoliko važnih pitanja.
1. U kojem trenutku bi pojedinac trebao razmisliti o savjetovanju s psihologom i traženju pomoći?
Pojedinci traže pomoć psihologa ili psihoterapeuta kada trenutne krize, poremećaji, tegobe ili simptomi eskaliraju do razine na kojoj daljnje strpljenje postaje neodrživo.
Iskustvo otkriva, pomalo paradoksalno, da je intenzitet patnje često u korelaciji s povećanom motivacijom za suočavanje s problemom.
Pojedinac postaje skloniji i odlučniji ispitati razloge i uzroke temeljnih problema. Kriza se događa kada životni događaj ili stresor nadjača naše iskustvo i trenutnu emocionalnu otpornost.
Kako se netko uključuje na put samousavršavanja kroz psihološko savjetovanje, simptomi i tegobe postupno se smanjuju s vremenom, jer njihova signalna uloga postaje manje značajna kada se koncentriramo na rješavanje temeljnih problema.
Poznate osobe koje su doživjele živčani slom: Ljudsko tijelo je doseglo svoj limit!
2. Koji su pokazatelji koji mogu ukazivati na potencijalni živčani slom i kako ih prepoznati?
Signali predstavljaju promjene koje ukazuju na specifičnu ili opću disfunkciju, kao i na nevolju koju doživljavamo kada se naše sposobnosti ne uspiju prilagoditi promjeni, kao što je određeni životni događaj. Ti se signali mogu manifestirati kroz promjene raspoloženja, zdravstvene probleme, promjene ponašanja, neučinkovitost i slične manifestacije.
Da ponovimo, pojedinci su potaknuti djelovati brže kao odgovor na krize povećanog intenziteta i značajne patnje. Nasuprot tome, kada su smetnje manje ozbiljne i podnošljivije, postoji tendencija ljudi da se prilagode, podižući razinu prilagodbe na toleranciju, ignorirajući signale upozorenja.
Dr. Nestorović savjetuje da će se pridržavanjem ovih smjernica stres učinkovito eliminirati.
3. Kojim metodama se može osloboditi stresa i smanjiti njegovo štetno djelovanje na zdravlje?
Ključno je da se uključimo u proaktivne mjere za rješavanje ovog problema. Moramo ispitati svoja iskustva i izbor načina života kako bismo identificirali čimbenike koji pridonose disfunkciji i nelagodi.
Suradnja sa stručnjacima za mentalno zdravlje jedan je od pristupa proaktivnijem i revnijem ispitivanju temeljnih uzroka poremećaja i pokretanju puta prema samopoboljšanju. Iako se radi o procesu koji se odvija u dugom vremenskom razdoblju, samo kroz stjecanje uvida i uvođenje promjena u određene aspekte naših emocionalnih iskustava možemo postići trajnije rješenje.
