Iako je smrt prirodna pojava , i svako živo biće će je osjetiti , ipak postoje ljudi koje se plaše smrti. Ono što je zanimljivo jeste to koliko vremena se nakon smrti tijelo raspada. Istraživanja koja su provedena će vas iznenaditi . O čemu se radi pročitajte u nastavku.
Nakon smrti, biološki proces razgradnje započinje nizom faza koje se odvijaju unutar tijela. Ljudsko tijelo, koje se sastoji od više od 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica, progresivno se raspada nakon što život prestane. Tijekom prvih dana nakon smrti, mikrobi se razmnožavaju i šire tijelom, ispuštajući štetne plinove kao što su amonijak i sumporovodik, što dovodi do nadutosti i neugodnog mirisa.
Organi koji se uvelike oslanjaju na kisik, kao što je mozak, doživljavaju kvar u njegovom nedostatku. Kao rezultat ovog nedostatka, moždane stanice mogu ispuštati vodu, što dovodi do potencijalnog nakupljanja tekućine u donjim regijama umrlog. Dok ljudsko tijelo na kraju prolazi kroz potpunu dezintegraciju post mortem, ostaje jedan organ koji traje beskonačno dugo. Ovo fascinantno otkriće sigurno će vas zaprepastiti.
- Proces razgradnje počinje unutar nekoliko sati post mortem, pretežno unutar crijeva. U tom trenutku imunološki sustav prestaje učinkovito upravljati prisutnošću mikroba, omogućujući im da pobjegnu iz tijela kroz njegova tkiva i putuju do jetre i žučnog mjehura.
Kako ti mikrobi konzumiraju organe, dolazi do primjetnih promjena u boji tijela. Tijekom vremena, tekućine i toksini u tijelu dovode do promjene boje odjeće koju je pokojnik nosio. U konačnici, odjeća se raspada, a tijelo prelazi u tekuće stanje.
Tijekom procesa razgradnje, masno tkivo unutar tijela pretvara se u tvar sličnu sapunu, koja se naziva vosak. Konačni ishod za tijelo, bilo da doživi mumifikaciju ili potpunu razgradnju, ovisi o prisutnim uvjetima okoline. U okruženju koje karakterizira povišena vlažnost, koža na ušima, nosu i kapcima se suši i potamni, što označava početak mumifikacije. Nasuprot tome, u sušnim sredinama također se može dogoditi mumificiranje, čime se očuvaju određeni ostaci, uključujući zube i šavove odjeće.
- Tijekom razdoblja od pedeset godina, tkivo progresivno nestaje, što na kraju dovodi do prisutnosti samo kostiju. Kad navrše osamdeset godina, čak se i te kosti počinju raspadati u prah. Ipak, usred ovog procesa propadanja, zubi pokazuju izuzetnu otpornost, pokazujući se otpornima na propadanje.
Proces razgradnje koji se odvija u tijelu nakon smrti može izgledati zastrašujuće; međutim, to je ključna komponenta prirodnog ciklusa života i smrti. Nakon što prestanu vitalne funkcije, uključujući otkucaje srca i disanje, tijelo doživljava progresivni slijed fizioloških promjena.
Ove promjene predstavljaju standardni aspekt procesa razgradnje.
-Nakon smrti, tijelo prelazi u postmortalnu fazu, koju karakterizira prestanak metaboličkih funkcija, što rezultira nizom fizioloških i tkivnih promjena. Jedna od najranijih primijećenih transformacija je rigor mortis, stanje obilježeno ukočenošću mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline. Ovaj fenomen obično počinje unutar 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati.
Nakon početka rigor mortis, tijelo prelazi u fazu poznatu kao algor mortis, obilježenu postupnim gubitkom tjelesne topline. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura usklađuje s temperaturom okoline. Ovaj proces ima značajnu važnost u forenzičkim istragama, jer pomaže u procjeni vremena smrti.
Na opseg i brzinu ovih promjena utječe nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroorganizama te zdravstveno ili toksikološko stanje pojedinca.
Priznavanje značaja postmortem promjena na tijelu ključno je za forenzičku analizu i utvrđivanje uzroka smrti. Forenzičari primjenjuju svoje znanje o tim promjenama kako bi prepoznali žrtve, utvrdili vrijeme smrti i otkrili moguće znakove traume ili bolesti.
