Današnji članak vam donosi jednu veoma zanimljivu priču , koja nam dolazi i Beograda. Niame , riječ je o jednom mladom porodičnom čovjeku , koji je rođen u muslimanskoj porodici. Međutim kroz svoje odrastanje , a kasnije i samostalan život , shvatio je da želi da prakticira pravoslavnu vjeru, pa je odlučio da to i objelodani porodici i prijateljima.
- Lazar Pajazitović, 35-godišnjak iz Beograda, rođen je kao Samir Pajazitović od roditelja Selime i Mustafe, koji su ga odgajali u tradicionalnoj islamskoj sredini. Unatoč tome, smatrao je izazovom u potpunosti prihvatiti vjerska načela i vrijednosti usađene tijekom njegova odrastanja. S vremenom je krenuo na put samospoznaje koji ga je doveo do istraživanja vlastitog nasljeđa. Na svoje iznenađenje, osjećao je veću ugodu unutar crkve nego unutar džamije, što je na kraju dovelo do njegovog obraćenja na pravoslavlje.
Kao dijete, obitelj Lazara Pajazitovića suzdržavala se od razgovora o njegovom podrijetlu iz nerazjašnjenih razloga. Ipak, kako je sazrijevao, razvijao je sve veću želju da pronikne u vlastitu povijest.
On ovo osobno putovanje karakterizira kao borbu, koja se u početku manifestira kao unutarnji sukob, ali naposljetku prerasta u sukob s onima oko njega. Tijekom svoje potrage da otkrije svoju lozu, bilo je slučajeva kada je razmišljao o napuštanju svoje potrage; no on je ustrajao i naposljetku razotkrio svoje podrijetlo iz loze Mrnjavčevića. Ovo mu je otkriće dalo temeljnu motivaciju da nastavi svoju misiju s pojačanim žarom.
Lazar, koji trenutno živi između Srbije i Grčke, ispričao je početak svog putovanja nakon preseljenja na Krf prethodne godine. Iako sam rođen u muslimanskoj obitelji i uvijek sam se tako identificirao, moja rastuća fascinacija crkvama i samostanima zasjenila je moju povezanost s džamijama, do točke u kojoj ih na kraju nikada nisam posjetio.
Ova situacija je trajala do prije 15 godina kada sam se pridružio nekim prijateljima u posjetu samostanu. Tijekom liturgije dali smo svatko svoje ime za blagoslov. Čuvši moje ime, mati samostana upitala je tko sam. Ja sam odgovorio da sam ja Samir. Zatim me obavijestila da ne pripadam pravoslavnoj vjeri, ali me uvjerila da to nije problem i izrazila uvjerenje da ću se obratiti za nekoliko godina.
Od samog početka svog putovanja susreo sam se s izazovima koji proizlaze iz nedostatka informacija.
Moja želja da razumijem svoj identitet i razlike koje me određuju bila je popraćena strahom od otkrića koja bi se mogla pojaviti u vezi sa mnom i mojom obitelji. Slično tome, Lazar je pokazao odlučnost u potrazi za genealogijom svoje obitelji, trpeći brojne neuspjehe i slučajeve očaja na tom putu.
Njegovo putovanje doživjelo je značajan zaokret nakon što je otkrio novinski članak koji je detaljno opisivao podrijetlo značajnih ličnosti iz Bosne i Hrvatske. Među tim osobama bilo je i ime brata njegovog djeda, Ejupa Ganića, koji je porijeklom iz Mrnjavčevića.
Ovo otkriće ponovno je zapalilo njegovu odlučnost da nastavi s davno započetom potragom. “Prije desetak godina vratio sam vjeru i ispravio nepravdu koja je nanesena mojoj obitelji poturčenjem ostalih Mrnjavčevića”, podijelio je Lazar s YouTube kanalom “Otac Predrag Popović”. Svoju djecu namjerava odgajati u okvirima pravoslavlja. Posebno je istaknuo da on nije jedini član svoje obitelji koji je prigrlio ovaj put; njegov brat Amir slijedio je taj primjer, koji je samo tjedan dana nakon Lazareva krštenja prešao na pravoslavnu vjeru i dao mu ime Đorđe.
Ovaj razvoj događaja ispunjava ga radošću i zahvalnošću. Lazar naposljetku zaključuje da mu je krštenje dalo duboki osjećaj sreće i pripadnosti, tvrdeći da pojedinci trebaju upravljati svojim životima s uvjerenjem da su sve pojave u skladu s Božjom božanskom voljom.
