Milica Mršulja je žena koja je kroz svoje postojanje prošla duboko izazovan i emotivan put. Njezina pripovijest počinje u njezinim najranijim danima, kada je, kao beba, ostavljena pokraj kontejnera tijekom zimskih mjeseci 1994. na Kosovu. Ova srceparajuća epizoda postavila je temelje za njezin daljnji život, tijekom kojeg će se suočiti s brojnim poteškoćama, kao i otkriti ogromnu snagu koja se nalazi u njoj.
Zima 1994. godine označila je tragičan početak za novorođenče pronađeno pored kontejnera u Gnjilanu. Podrijetlo ovog djeteta i identitet njenih roditelja ostali su nepoznati; međutim, imala je sreću primiti ljudsko suosjećanje.
Odvedena je u rodilište, gdje je dobila ime Nera, u čast grčke božice koja predstavlja hrabrost. Potom je Milica, kako je postala poznata, prigrlila obitelj Nikolić iz Leskovca, koja ju je, iako nema svoje djece, s ljubavlju i ljubavlju primila u svoj dom.
Unatoč tome, pojedinosti o njezinu stvarnom podrijetlu nisu bile lako dostupne. Milica je svoje posvojenje otkrila 1999. godine, s nepunih pet godina. Ovo otkriće izrečeno je na najnesretniji način, budući da je došlo od njezinih kolega iz razreda, koji su je ismijavali zbog njezine prošlosti. U tom su trenutku njezini roditelji iskoristili priliku da razjasne situaciju, uvjeravajući je da su je odlučili posvojiti iz ljubavi, iako joj nisu biološki roditelji.
Potraga za vlastitim identitetom i istraživanje vlastitog podrijetla trajala je tijekom godina, dok su je pitanja o njezinim biološkim roditeljima i dalje mučila. U dobi od 16 godina krenula je u istraživanje svoje prošlosti, postavljajući roditeljima pitanja o svom podrijetlu i identitetu svoje biološke majke i oca. Dok su joj roditelji pružali podršku tijekom njezinih istraživačkih nastojanja, dostupne informacije bile su ograničene.
Milica je otkrila da je rođena na Kosovu; međutim, put do otkrivanja točnih informacija bio je dug i pun izazova.
Nakon godina istrage, otkrila je da su njezini biološki roditelji bili istaknute osobe na Kosovu, a njezin je otac navodno pokušavao prikriti cijelu aferu. Dok je stekla temeljne informacije, ostale su brojne nejasnoće. Nizom pokušaja otkrila je da je ostavljena u boksu u ulici Cara Lazara u Gnjilanu, pored muzičke škole. Unatoč nejasnoćama oko pojedinosti, spoznaja da je ostavljena da nestane u hladnoj noći duboko je pogodila Milicu.
Prvi Miličin susret s biološkom majkom označio je nastavak njezine potrage za identitetom. U dobi od 18 godina podijelila je svoju priču na društvenim mrežama, točnije unutar Facebook grupe fokusirane na Gnjilane. Ovaj je izvještaj izazvao značajnu pozornost, a kroz brojne interakcije s pojedincima, počela je otkrivati detalje u vezi sa svojom lozom. Naknadno je otkrila da se između 1993. i 1994. sedam žena odreklo svoje djece, uključujući i njezinu biološku majku.
U početku je Miličina biološka majka oklijevala priznati je, ali je nakon niza razgovora ipak priznala Milicu kao svoju kćer. Ovaj susret bio je pun emocija, jer je Milica konačno dobila odgovore koje je dugo tražila; međutim, bilo je i duboko bolno. Njezina biološka majka elaborirala je okolnosti koje su dovele do njenog odlaska, navodeći nedovoljnu potporu svog partnera, koji je bio u braku i bio je na položaju na Kosovu, kao i nedostatak pomoći vlastitih roditelja.
Kreativnost kao bijeg od patnje. Unatoč teškim trenucima spoznaje i patnje kroz život, Milica je te emocije usmjerila u svoje umjetničke napore. Postigla je uspjeh kao spisateljica, novinarka i glumica, stvarajući djela koja odražavaju njezina unutarnja iskustva. Milica tvrdi da “sretni ljudi ne pišu pjesme”, ističući da je njezin kreativni izraz ukorijenjen u dubokoj emocionalnoj patnji koju je proživjela tijekom godina. Do danas je napisala nekoliko romana, od kojih je jedan doživio značajno priznanje na Balkanu.
Nakon što je postala majka i zaljuljala svog sina, shvatila je duboku bol koju joj je nanio odlazak biološke majke. Ova spoznaja joj je omogućila da uspostavi emocionalnu odvojenost od svoje majke, unatoč njezinoj početnoj želji za povezivanjem. Naposljetku, nakon što je završila te razgovore, odlučila je prekinuti svaku komunikaciju jer nije mogla oprostiti biološkoj majci njezine postupke.
Trenutno, Milica Mršulja stoji kao uspješna osoba – vrsna novinarka, umjetnica, supruga i majka. Njezin život služi kao dokaz ideje da, čak i usred najizazovnijih okolnosti, posjedujemo snagu evoluirati u najbolju verziju sebe.
Miličina pripovijest nadilazi puko preživljavanje; utjelovljuje pobjedu ljudske odlučnosti i sposobnost izlaska iz najmračnijih trenutaka života. Unatoč brojnim poteškoćama, sada uživa u životu obogaćenom ljubavlju i brigom – elementima koji su joj rano bili oduzeti, ali su od tada u potpunosti vraćeni kroz njezinu obitelj i umjetničke napore.
