Prof.dr.sc. Radmila Ješić Vukićević, poznata je stručnjakinja gastroenterologije i hepatologije.Naime, doktorica se temeljito osvrnula na zdravstvenu problematiku masne jetre. U svom izlaganju detaljno je objasnila steatozu, medicinski termin koji označava nakupljanje masnoće u jetri.
Napomenula je da, iako se masna jetra može manifestirati kod mlađih osoba, pa čak i djece, češće se opaža kod osoba u dobi od oko 40 ili 50 godina. Ključno je priznati da ovo stanje često ostaje neotkriveno u ranim fazama, uključujući i pedijatrijske slučajeve , čime se naglašava nužnost pravovremenih terapijskih intervencija.
Preporučene mjere uključuju apstinenciju od alkohola ako on pogoršava stanje, zajedno s promjenama načina života kao što su smanjenje težine i povećana tjelesna aktivnost. Liječenje masne jetre prvenstveno je usmjereno na rješavanje temeljnih uzroka koji pridonose njenom razvoju.
Dodatno, savjetuje se unos posebnih dodataka, kao što su vitamini E i C, jer oni mogu pomoći u regeneraciji jetre i ponuditi antioksidativne prednosti. Dr. Vukićević ističe važnost prehrane u liječenju masne jetre, usklađujući svoje preporuke sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije.
- Mediteranska prehrana zaslužuje posebnu pozornost jer potiče unos povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica, a zalaže se za smanjenje konzumacije masne i pržene hrane. Održavanje zdravlja jetre uvjetovano je usvajanjem prehrane bazirane na biljnoj bazi koja ima malo masti i kalorija.
Važno je istaknuti preporuku izbjegavanja jaja zbog visokog udjela kolesterola, osobito za osobe s problemima žučnog mjehura. Dr. Ješić Vukićević daje značajne smjernice u prevenciji i liječenju masne jetre, stavljajući značajan naglasak na važnost zdrave prehrane i promjene životnih navika.
U suvremenom društvu sve je veći fokus na zagovaranju uravnoteženog načina života i davanju prioriteta njezi tijela. Prehrana je temeljna za održavanje cjelokupnog zdravlja, utječući i na fizičko i na mentalno blagostanje.
Samim time raste i svijest o važnosti uvrštavanja prirodnih namirnica u svakodnevne prehrambene navike. Popularnost meda i pčelinjih proizvoda raste, jer sve više ljudi priznaje njihova korisna svojstva. Osim što je ugodan užitak, med nudi bitne hranjive tvari. Njegovi antioksidansi, vitamini i minerali jačaju imunološki sustav, čime osiguravaju obranu od bolesti i infekcija.
Nadalje, med posjeduje antibakterijska svojstva koja ga čine učinkovitim lijekom za ublažavanje simptoma prehlade i kašlja. Drugi vitalni proizvod dobiven od pčela je pčelinji vosak, koji se intenzivno koristi u kozmetičkom sektoru. U formuliranju balzama za usne, losiona za kožu i prirodnih krema, pčelinji vosak igra ključnu ulogu. Njegova hidratantna i zaštitna svojstva štite kožu od dehidracije i vanjskih štetnih elemenata, što rezultira mekom i baršunastom teksturom.
Osim toga, pčelinji vosak je poznat po svojim terapeutskim prednostima, često se koristi u aromaterapiji zbog svog suptilnog mirisa i ljepljive konzistencije, potičući opuštanje i tijela i uma. U izradi svijeća služi kao značajna komponenta, pridonoseći ne samo stvaranju ugodne atmosfere već i potencijalnom poboljšanju raspoloženja i pročišćavanju okolnog zraka. U suvremenom društvu koje sve više cijeni prirodne proizvode, med i pčelinji vosak odlikuju se brojnim dobrobitima, nudeći jednostavna, ali moćna sredstva za očuvanje zdravlja i općeg blagostanja.
Pojam vosak obično označava pčelinji vosak ili sličan materijal koji pokazuje slične karakteristike. Pčelinji vosak se u uobičajenom jeziku shvaća kao tvar koju stvaraju pčele, a koja se koristi u izgradnji saća. Šire gledano, pojam vosak obuhvaća opsežan niz tvari koje posjeduju svojstva slična onima pčelinjeg voska.
– Materijal pokazuje plastičnost na standardnim temperaturama okoline.
– Talište mu je iznad 45 °C, karakteristika koja ga razlikuje od masti i ulja.
– Relativno niska viskoznost taljenja (za razliku od brojnih vrsta plastike).
– Otpornost na topljivost u vodi.
– Hidrofobnost.
Voskovi mogu biti dobiveni iz prirodnih izvora, uključujući životinjsko i biljno podrijetlo, ili se mogu umjetno proizvesti iz prirodne nafte ili u potpunosti sintetizirati. Osim pčelinjeg voska, značajni primjeri prirodnih voskova uključuju parafin (dobiven iz ulja) i karnauba (biljni vosak). Osim toga, vosak pronađen u ljudskom uhu klasificira se u ovu kategoriju. Određene sintetičke tvari, poput silikonskog voska, pokazuju usporedive karakteristike i stoga su kategorizirane kao voskovi.
